Jedan retorički govor

2016.03.10.retorika.01

 

Poštovana publiko, draga braćo i sestre u Kristu!

 

Nisam neki govornik, barem ne sam po sebi, ali onaj po kojemu jesam svaki put kada jesam,

uistinu je Velik i svake hvale dostojan!

 

Njegovo je ime, čuli ste sigurno već mnogo puta – Gospodin Bog.

No, koliko smo mi zapravo svjesni da sve što imamo, sve što posjedujemo, sve što baštinimo, kako sada, tako i u vremenu iza, ali i ispred nas, nije od nas, već od Darivatelja dara svih!

 

Ah, znam, reći će neki: „Ta sve sam to svojim trudom, zalaganjem, odricanjem i požrtvovnim radom stekao. Ovu kuću, ovaj auto, ovo blago, ni od koga nisam priskrbio, a kamoli na poklon dobio. Ne bih ga sigurno imao bez kaplji znoja svoga, bez kontinuiteta napornog i ustrajnog rada ruku svojih.“

 

O bezumniče! Oprosti što te takvim imenom nazivam, ali jesi li se ikada zapitao odakle ti te tvoje ruke kojima si tako naporno radio? Odakle ti ta tvoja inteligencija na koju se tako rado pozivaš? Jesi li je sam u sebe ulio? Ako to već tako uporno i tvrdiš da jesi, tko ti je omogućio da uopće razmišljaš i promišljaš o fenomenima ovoga svijeta?

 

„Moji roditelji i majka priroda“, ustvrdili bi također mnogi.

 

O jadi i bijede ljudske! Ne shvaćate li da je svim tim bićima, i tvojim roditeljima da bi ugledali svjetlo dana, a i Majci Prirodi da bi se tako lijepo, uredno i smisleno oblikovala, Stvoritelj bio nužno potreban?

 

Ta upravo ti zato i ponavljam riječi: „Velik je Gospodin i svake hvale dostojan!“ Velik zbog svoga savršenstva, uzvišen poradi svoje Bezuvjetne Ljubavi i svake slave dostojan zbog tolikog Dobra kojim nas u našim životima svakodnevno obasiplje.

 

„Kojeg Dobra?“, upitali bi provokativno neki treći. Oni koji pak to pitanje postavljaju, najčešće su opasno zaslijepljeni negativnim životnim iskustvima patnje i tragedijama. Poradi njih im njihov iskrivljeni pogled na cjelokupnu stvarnost, tragično onemogućuje vidjeti realnost.

 

Ta dovoljna je samo jedna zraka sunčeve svjetlosti i jedan mali, gotovo neznatni, mirisni cvijetak da u čistome srcu pobudi iskrenu zahvalnost prema Darivatelju dara svih!

 

I stoga, draga braćo i sestre u Kristu, uvijek imajmo na umu da je naš Gospodin Bog uistinu velik i svake hvale dostojan! Nemojmo zato tu Njegovu veličinu, hvalu i slavu relativizirati, a kamoli omalovažavati.

 

Bog nas blagoslovio i čuvao!

Hvala vam na pozornosti!

fr. Gabriel Matej Baćak OP

2016.03.10.retorika.02