Biti ucijepljen u Isusov život

2016.14.02.Isus.01 

Kao početak ove korizme potaklo me na razmišljanje naš život. Mi ljudi postavljamo si od pamti vijeka mnoga pitanja poput smisla našega života?, pitanje sreće i nesreće? pitanje dobra i zla? – Postoje mnogi odgovori, postoje mnoge filozofije koje su razvile svoja razmišljanja na konkretno ove teme tražeći ISTINU tražeći odgovore na svoj život. Međutim niti jedna od tih filozofija nam ne nudi konkretno rješenje, mi ljudi pošto smo stvoreni od materije jednim svojim smo dijelom materijalni potrebna su nam konkretna rješenja konkretni odgovori na konkretne probleme nama ne treba još jedna životna ideologija, još jedan marketinški trik koji će nam dati definiciju života, definiciju smrti. Ono što nama treba jest stvarnost, treba nam stvarni život.

 

A to je Isus Krist. On sam nam je rekao ja sam Put, Istina i Život. On je put koji nas vodi u istinu, istina koja nas vodi u život. A to je sve on, nema drugog života doli života Isusa Krista, nema drugog Boga, nema drugog puta doli puta Isusa Krista koji nam je on sam svojim primjerom pokazao. I tu nalazimo radost, radost života po Isusu Kristu – kako? Primanjem krštenja, sakramenata jednim dijelom svjesno jednim dijelom nesvjesno naš život je ucijepljen u život Isusa Krista, naš put je hodočasnički put u nebesku domovinu, to je ono što nam je Isus svojim duhom ostavio kao zalog buduće slave, kao nešto čemu se nadamo, obećanje vječne slave koju ćemo imati u potpunom zajedništvu s njim. Međutim taj put nije posut ružama nego trnjem, to je uzak put koji zahtijeva napor u odbacivanju našeg egoizma, sebičnosti, samodostatnosti, ljubomore želje za sobom to je ono što često puta nas najviše zaboli a ne grijeh. Križ koji nosimo je često puta upravo ovo odbacivanje svojega lažnog ja kako bi dostigli svoje pravo ja. Prihvaćanje takve vrste križa, je muka jer ovaj svijet nije u skladu s takvim načinom razmišljanja, kontriramo mu postaješ buntovnik u dobrome. Međutim ljepota nošenja križa se sastoji u blizini našeg Gospodina Isusa Krista, imati odnos s Gospodinom u molitvi u povezanosti s njim čini naš život radosnim, smislenim i lijepim. Po tom odnosu možeš oprostiti svima koji su te iznevjerili, po tom odnosu možeš priznati svoje slabosti i pogrješke bez straha od osude, po tom odnosu možeš se sanžnije oduprijeti grijehu i zavodljivosti svijeta. Priznati sebi da si slab znači prestati bježati od Isusa i vratiti se u njegov zagrljaj molitvom, sve mogu u onome koji me jača.

 

Naposljetku u našem osobnom putu izgrađivanja možemo svoj život u svemu temeljiti na životu Isusa Krista, naše boli i radosti, tjeskobe i tuge, dobro i zlo. Našim posvećenjem kroz osobni odnos s Isusom Kristom naš cijeli život je blagoslovljen, a nošenje križa je olakšano Kristovom potporom. Kroz ovu korizmu bitno je odreći se nečega ne samo radi odricanja nego prestati s nečim što je zauzimalo bitan dio tvog života a kroz što si tražio ispunjenje , utjehu, mir – nešto što znaš da nije dobro za tebe ali nisi htio reći ne. Odreci se te stvari i ono jako bitno vrijeme koje imaš koje si dobio iskoristi za osobni odnos s Isusom kristom. Ne trebaš dobiti sve odgovore odmah al nastoj kroz ovu korizmu u danu imati svoje vrijeme za Boga u kojem ćeš mu dopustiti da te on ljubi, ohrabruje, tješi, daje snagu, veseli ne bježeći u poroke ili privremena rješenja koja su samo privremena. Odvaži se i budi hrabar, budi s Isusom.

 

fr. Josip Bernard Knez OP