Kako je Josip postao ocem mnoštva naroda

2015.03.19.Sv.Josip.01

Stara narodna mudrost veli kako je sv. Josip najbolji nebeski zaštitnik za imati zato što mu Bog ne može ništa odbiti, inače će sv. Josip jednostavno pokupiti svoju Ženu i Dijete te se odseliti...


Zgodna angedota koja opisuje važnost koju je sv. Josip kao onaj na čijem je primjeru Isus upoznao svog istinskog nebeskog Oca.


Boga Oca se ne spominje tijekom Isusova odrastanja, jer je već bio prisutan u samome sv. Josipu. Pogledajte samo što nam u Sv. Pismu piše o sv. Josipu: čovjek jakog karaktera na kojega se možeš osloniti da će te zaštiti i brinuti se o tebi, kao u Boga; čovjek koji je ostao vjeran svojoj zaručnici Mariji unatoč tome što bi netko drugi zaključio da mu je bila nevjerna, kao što je Bog ostao vjeran Izraelu kroz povijest unatoč svim nedaćama i nevjerama Izraelaca; čovjek koji je Isusa naučio svim važnim stvarima u životu – istini, integritetu, prijateljstvu i milosrđu – samim temeljima Božje Objave ljudima; čovjek koji je u pravi trenutak pustio svoga sina da ode u svijet i čini velika djela, kao što je Bog Otac učinio sa svojim Sinom poslavši anđela Gabrijela djevici imenom Marija u grad Nazaret prije toliko godina... Kada pogledamo sv. Josipa, vidimo Boga Oca.


U kršćanskoj pak tradiciji tumačenja Svetog pisma, posebno kod skolastika, postoji načelo 'opera Dei – opera hominum' koje veli kako čovjek i Bog zajedno stvaraju jednu, jedinstvenu povijest ljudskoga roda – povijest spasenja. Sveti Josip najodličniji je primjer istinitosti ove tvrdnje.


U nadi protiv svake nade (Rim 4,18a) povjerovao je Josip riječima proroka Natana izrečenim tisuću godina prije njegova rođenja: ...podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on meni sin. (2Sam 7,12b.14a) I tako Josip, kao Abraham prije njega, postade ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. Zato mu se i uračuna u pravednost. (Rim 4,17.22)

 

fr. Mirko Irenej Vlk OP