Dušni dan - spomen umrlog Krista

christ-funerailles

Snagom vjere sigurni smo u jedno: kroz smrt nećemo prolaziti sami jer nas ondje čeka On – naš Otkupitelj.

 

6654b85cDušni dan obično shvaćamo kao blagdan posvećen svim vjernima koji su usnuli u Gospodinu. Na poseban način im posvećujemo pozornost moleći se za njih u vjeri da im naše molitve mogu pomoći. Premda su mrtvi i više ih s nama nema, oni žive u našem spomenu i našim srcima. To je motiv iz kojeg proizlaze naše molitve za njih. No, osim toga, postoji još jedan vid pod kojim možemo promatrati ovaj blagdan, a to je sam Gospodin Isus koji je za nas umro i bio pokopan.

 

Mnogi detalji ovog blagdana ukazuju na Isusa Krista. Prvo, najzanimljivije je to da ove godine Dušni dan pada na nedjelju i da ima prednost pred njom. Svi naime kristološki blagdani imaju prednost pred nedjeljom ukoliko dolazi do podudaranja s njom. Ove godine imali smo par takvih slučajeva: Blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu (Svijećnica, 2. veljače) i Uzvišenje svetog križa (14. rujna). Premda Dušni dan nije prvenstveno kristološki blagdan, ipak se može tako promatrati jer i sam Isus Krist je bio mrtav. Zbog toga ovaj blagdan ima prednost pred nedjeljom.

 

DSC00426Ulazna pjesma euharistije koja ima zadaću uvesti u raspoloženje liturgijskog slavlja stavlja pred nas stvarnost smrti i života Isusa Krista: „Vjerujem da otkupitelj moj živi i da ću u posljednji dan uskrsnuti iz zemlje. I u tijelu svojem vidjet ću Boga, Spasitelja svoga.“ Ove nas riječi ujedno podsjećaju na činjenicu da ćemo umrijeti, ali i uskrsnuti. Drugim riječima, i nas čeka pashalno otajstvo u svoj svojoj dramatičnosti. I premda tako malo znamo o njemu jer nitko od nas nema iskustvo smrti, ipak snagom vjere sigurni smo u jedno: kroz smrt nećemo prolaziti sami jer nas ondje čeka On – naš Otkupitelj.

 

 

Pasija 6„U posljednji dan uskrsnut ću iz zemlje.“ Tu se radi o aluziji na ulomak iz Evanđelja po Ivanu koje se čita na Dušni dan (Iv 6,37-40). Uvjereni smo da ćemo uskrsnuti i da smrt neće imati posljednju riječ u našem životu jer će kao posljednji  neprijatelj biti podložena nogama Njegovim (1 Kor 15,26). To vjerujemo i tome se nadamo ne samo zato što bismo mi tako htjeli nego zato što je to izričita želja Boga Oca. Naša htijenja i nadanja su slaba i manjkava jer smo nesavršena bića koja nesavršeno ljube. To se vidi najprije u našoj vjeri koja se stalno pati i muči s nevjerom. No, nasuprot tome, ljubav Božja prema nama toliko je velika da za nas želi puno više i puno bolje nego što mi sami to želimo. Bog nas ljubi više nego što mi sami sebe ljubimo. Zato se nije ustručavao poslati svoga vlastitog Sina na svijet da umre za nas i da njegovom smrću steknemo život.

 Uskrsnuce1

U trenutku njegove smrti to je tako jasno: iz boka su mu izašle krv i voda – simboli života u pravom smislu riječi. A ako je tko žedan, samo treba doći k njemu i piti jer kako kaže Pismo: „Rijeke žive vode poteći će iz njegove utrobe.“ (Iv 7,38) Iza te žeđi krije se vjera – žeđati za plodovima njegove smrti znači vjerovati da ćemo od njih vječno živjeti. U nadi te vjere prinosimo Bogu molitve za naše drage pokojne.

 

fr. Josip Cota OP