Reći ću vam jednu tajnu

2016.01.14.tajna.01

U Markovom evanđelju koje slušamo u ovom dijelu liturgijske godine nalazi se jedna tajna koja vam može pomoći da bolje razumijete ono što slušate.

 

 

Posljednjih dana Pisac evanđelja nam donosi početke Isusovog javnog djelovanja u čijim se riječima i činima nalazi nešto čudnoga. Nečistom duhu koji ga prokazuje kao Sveca Božjega, odnosno Boga, Isus naređuje da umukne (Mk 1,25-25); zlodusima zabranjuje da govore jer su ga znali (1,34); očišćenom gubavcu strogo naređuje da nikome ništa ne kazuje (1,44); a u trenutku kada Petar ispovijeda da je Isus Mesija, Isus svojim učenicima zaprijetivši zabranjuje da ikomu kazuju o njemu (8,30). Uz ovo, u trenutku kada ga je Petar obavijestio da ga "svi traže" on "bježi" propovijedati u druga mjesta (1,37-38).

 

2016.01.14.tajna.03Tajnu koja se nalazi u ovim i drugim recima nazivaju "mesijanskom tajnom". Sve do svoje smrti ostaje Isusova zabrana da govore o njemu kao Mesiji. Nije htio dopustiti da ga njegovi učenici i Izraelci počnu slaviti kao svoga vođu koji će ih osloboditi od okupatora, koji će im donijeti političko oslobođenje. Na sami znak da bi mogao postati politički i narodni predvoditelj tolikih koji su ga slijedili, Isus bježi. Vodeći uza se svoje učenike, odlazi vršiti svoju zadaću: naviještati Radosnu vijest da je došlo među nas Kraljevstvo Božje te donositi radost života onima koji su zarobljeni u svojoj bolesti, duhovnoj ili tjelesnoj.

 

Tek će njegova smrt nakon koje čujemo: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji" značiti mogućnost da shvatimo ono bitno u njegovom poslanju. Tek tada shvatit ćemo zašto je došao među nas i zašto je činio što je činio. Isus je znao da ga mnogi, pa tako i njegovi učenici neće isprva razumjeti. Zato su se u trenutku Isusove pobjede, iako su njegovi, oni osjećali poraženima. Iako su znali "tajnu" nisu razumjeli jer nisu vidjeli ono bitno: jer ih je ljubio došao je spasiti ih od smrti i donijeti im život. Nije došao uzeti nas sa svijeta i lišiti njegovih stvarnosti već je došao sačuvati nas od zloga dajući nam sebe i svoju blizinu. Svojom smrću dat će konačni znak i dokaz svoje ljubavi jer nema veće ljubavi nego dati život svoj za svoje prijatelje, za one koje voli.

 

O kad mi ne bi ovisili o slavi i popularnosti, kad bi znali čekati do pravoga trenutka, pa i do smrti, kad bi iza naših riječi stajalo takvo pokriće, kad bi mi malo više djelovali iz ljubavi, koliko bi bili slobodniji, koliko bismo dobra donijeli svojim bližnjima i onima koje ljubimo. Bili bismo pravi Isusovi apostoli.

 

fr. Ivan Zrno OP