Silazak Duha Svetoga i Petrov govor (Dj 2)

2014.6.8.Silazak.01

Jedna od najvažnijih namjera Luke, koji je napisao Evanđelje i Djela apostolska, jest pokazati kontinuitet Starog zavjeta s jedinstvenom osobom Isusa Krista te potom svjedočiti o nemogućnosti odvajanja Umrlog i Uskrslog Sina Božjega od njegovih svjedoka čiju zajednicu nazivamo Crkvom. Pritom se Evanđelje po Luki može promatrati kao most između Starog zavjeta i Isusa Krista, a Djela apostolska kao most između Isusa Krista i Crkve. Da postoji takav kontinuitet od početka povijesti spasenja pa sve do kraja, svjedoči apostol Petar u svom govoru na blagdan Pedesetnice.

 

2014.6.8.Silazak.02Definitivno najvažniji događaj u Dj koji je polazišna točka za naviještanje evanđelja jest silazak Duha Svetoga, tzv. Sila odozgor. Prije tog događaja zajednica Isusovih svjedoka izgleda u najmanju ruku još uvijek neformirano, a tek potom nastaje neustrašivost i snaga za propovijedanje riječima i djelima koja se najbolje očituje u spremnosti čak i na smrt. Najbolji primjer toga jest Stjepan (Dj 7,54-60). Taj događaj, odnosno silazak Duha Svetoga ima ključnu važnost za sve što će Isusovi učenici govoriti i činiti. Duh je taj koji svoje primatelje oživotvoruje i motivira za naviještanje evanđelja, on je izvor iz kojega teku riječi Isusovih učenika, on je unutarnja snaga koja Isusove sljedbenike okuplja i konstituira u Crkvu.

 

Silazak Duha Svetoga, kako je opisan u Dj, obiluje starozavjetnim motivima. Sam blagdan Pedesetnice jest židovski blagdan koji ima značenje spomena na ono što je Bog učinio na Sinaju, 50 dana nakon izlaska iz Egipta. Na tu Pedesetnicu židovi su sklopili savez s Bogom i to je trenutak konstituiranja židova kao naroda, i to kao Božjeg naroda, dok su ostali u židovskoj svijesti ne-narod. Prilikom tog sklapanja saveza Bog se na kozmičkoj razini očitovao kroz grmljavinu, munje i gust oblak. U Izl 19 čitamo: „Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Gospodin u obliku ognja sišao na nj." I u Dj prisutni su isti motivi: tu imamo zvuk koji je sličan silnom vjetru i jezike kao od vatre koja simbolizira samog Boga ako ćemo razmišljati kroz prizmu Izl gdje se kaže da je Bog sišao u obliku ognja. Takva sličnost i međusobna upućenost ovih dviju Pedesetnica ukazuje na to da po izlijevanju Duha od strane Uskrsloga Bog obnavlja savez iz Starog zavjeta, ali ga i nadmašuje ispunjujući svoja obećanja jer sada narod Božji nisu samo židovi nego narodi cijeloga svijeta. Cijeli svijet u Crkvi i po njoj postaje Jedno. Sada svatko svakoga razumije jer se u Crkvi evanđelje naviješta jezikom ljubavi. Prokletstvo Babilonske kule poništeno je blagoslovom Duha Svetoga koji sve sabire u jedno.

 2014.6.8.Silazak.03

I ne samo da se svi narodi sabiru u jedno, nego i sva vremena povijesti dobivaju svoje ispunjenje u Isusu Kristu. Prema Petrovu govoru Isus Krist i njegovo spasenjsko djelo jest stvar unaprijed određenog Božjeg nauma i promisla. Židovi jesu uklonili Isusa s lica zemlje, ali to je bio tek jedan dio plana koji je Bog naumio, a da toga nisu bili ni svjesni. Bog se i tu opet pokazao kao suvereni vladar povijesti spasenja kojemu iz ruke ništa ne izmiče, a njegovu riječ ništa ne može zaustaviti. Do te mjere se sve izvršilo prema njegovu planu da čak nije bilo ni moguće da se dogodi nekako drukčije. Petar veli da nije bilo moguće da smrt Isusom zagospodari. To je u skladu s opisom muke i smrti Isusove kod Luke koji je malo drukčiji nego kod drugih evanđelista. Kod Luke nema agonije ni krika ni tjeskobnog osjećaja napuštenosti. Nema povika: „Bože moj, zašto si me ostavio?", jer Isus umire u potpunom pouzdanju u ispunjenje ovog plana Božjega – da će uskrsnuti. Duh Sveti daje i nama danas pouzdanje da Bog vodi naše živote i našu povijest prema svome Uskrsnulom Sinu. To nam daje ohrabrenje da neustrašivo i sa svom slobodom naviještamo evanđelje.

 

Literatura: Raymond E. Brown, Uvod u Novi zavjet

 

Fr. Josip Cota OP