Maskarada na putu u Emaus

2014.5.5.Emaus.00

Jučer je nedjeljno Evanđelje bio dobro poznat tekst o putu u Emaus. Nakon večernje sv. mise jedna mi je osoba postavila pitanje: Zašto dvojica učenika nisu prepoznali Isusa kad im je prišao i započeo razgovor? Dakle, budući da je svaki biblijski tekst višeznačan i višeslojan kako bismo došli do pravoga odgovora moramo pristupiti ovom pitanju deduktivno, poput detektiva.

 

2014.5.5.Emaus.01Mogući odgovor broj 1: Uskrsli Isus je na neki način onemogućio razumu te dvojice učenika da ga spoznaju. No to bi podrazumijevalo da je Isus prekršio postulat ljudske slobodne volje. Ako je Bog pak bio voljan na takav način 'svinuti' ljudsku slobodnu volju, onda sva Božja obećanja i cijela Muka, a napose Uskrsnuće postaju besmislenima. Čitava svrha cijele povijesti spasenja bila je podići razinu odnosa između Boga i čovjeka na jednu višu razinu – da čovjek više ne mora pristajati uz Boga po prisili Zakona (Starog zavjeta) nego po svojoj slobodnoj volji iz ljubavi i prijateljstva. Ne više sluga kojega se ništa ne pita, nego sada suradnik u djelu stvaranja.

 

Mogući odgovor broj 2: U skladu s skolastičkom tradicijom, možemo ustanoviti da sada nakon Uskrsnuća Isus ima tzv. pneumatsko tijelo. Ovo 'uskrslo tijelo' nije ograničeno prostorom i vremenom, što onda po ekstenziji može značiti da Isus može mijenjati i samu stvarnost svoga 'uskrslog tijela', odnosno, vanjski izgled. Dakle, može se ukazati kao stranac, kao običan čovjek ili kao Sin u slavi (kao Pavlu na primjer). No, s ovim odgovorom ne dostižemo samu bit ni poantu teksta.

 2014.5.5.Emaus.03

Mogući odgovor broj 3: Koncentrirati se samo na jedan aspekt teksta, odnosno, zašto učenici nisu prepoznali Isusa, nikada neće dovesti do punog odgovora jer se time ignorira kontekst. Mora se obratiti pozornost ne samo na cijeli tekst i druge tragove u njemu nego i na druge slične tekstove. Ako pogledamo druge tekstove ove vrste tj. tekstove Isusovih ukazanja učenicima unutar 40 dana između Uskrsnuća i Uzašašća, zamjećujemo kako Isus uvijek na neki način mora dokazivati svoj identitet. Ovo nije samo zato što je učenicima toliko teško povjerovati da Isus nije mrtav nego se radi o vjeri! Uskrsnuće nije jednostavno oživljavanje mrtvog tijela nego 'rađanje' u jedan sasvim novi način postojanja koji nije podložan fizičkim zakonima ovog svijeta. Prije Uskrsnuća moglo se prepoznati Isusa Čovjeka po glasu, stasu i izgledu. No sada, nakon Uskrsnuća, on više nije samo Isus, sin Marije iz Nazareta - On je sada Krist, Uskrsli Spasitelj i Sin Božji. Njega pak nije moguće prepoznati samo zato što stoji pred tobom, jer pravila ovog preduskrslog, ljudskog života više ne vrijede za Uskrsloga. Vidjeti Krista znači susresti Krista, odnosno, susresti Krista znači 'vidjeti' Krista zaista, njegovu nutarnju božansku stvarnost koja je sada, po Uskrsnuću, njegova vanjska stvarnost - njegov 'izgled'. Dakle, učenici na putu u Emaus nisu prepoznali uskrslog Krista zato što nisu bili voljni vidjeti ga, nisu bili spremni vjerovati u njega. Tek nakon što im je Krist na putu u Emaus zapalio srca razlažući Pisma postali su spremni uistinu vidjeti ga, a čin lomljenja kruha kojim se Krist uprisutnjuje u kršćansku zajednicu bio je katalizator da ga prepoznaju.

 

2014.5.5.Emaus.02Susret Krista i učenika na putu u Emaus, dakle, ima više slojeva značenja. Taj susret je simbolični arhetip svakog slijedećeg susreta s Kristom kroz Euharistiju. Put do Emausa je Služba Riječi na početku sv. mise koja nam treba zapaliti srca tako da prepoznamo Krista u trenutku Pretvorbe, odnosno, lomljenja Kruha, jer se živući Bog utjelovio u naše života ovdje i sada. Tekst o putovanju u Emaus nije tek neki povijesni izvještaj o jednom u nizu Kristovih ukazanja nakon Uskrsnuća nego realan opis naše sadašnje stvarnosti, nove zbilje u našim životima. Isus Krist jest zaista živ i prisutan. Euharistija nije tek simbolični spomen ili samo infuzija neke subjektivne duhovne stvarnosti u naš um i srce nego također i stvaran, doslovan susret s Bogom kojega je moguće vidjeti i susresti samo ako vjerujemo. Inače će Krist proći pokraj nas i nastaviti put, jer ga nismo zaustavili i pozvali da uđe u naš dom. To se može dogoditi, iako redovito dolazimo na misu. Jedini pak razlog zašto bi nas susret s Kristom mogao mimoići jest ako se toliko zaokupimo našim problemima da ne dopustimo Bogu zapaliti nam srca. Ako ne izgaramo zbog svega što smo čuli o Njemu, kako onda možemo biti spremni susresti ga, odnosno, zaista ga vidjeti.

 

fr. Mirko Irenej Vlk OP