Potres – sila uskrsnuća (Mt 28,1-10)

2014.4.21.Potres.01

„Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.

 

2014.4.21.Potres.05A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«

 

One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!" (Mt 28,1-10)

 

Ono prvo što nam upada u oči prilikom čitanja opisa uskrsnuća Isusa Krista jest potres koji se zbio na mjestu njegova groba jer je anđeo Gospodnji sišao s neba i otkotrljao kamen. Anđeo je čak podrobnije opisan kako vidimo u tekstu: njegovo je lice poput munje, a odjeća bijela poput snijega. Ako si pokušamo predočiti izgled tog anđela, onda primjećujemo da je to žarka svjetlost koja isijava bjelinom. Premda znamo da anđeli pripadaju drugom svijetu, tim se opisom želi čvršće dati do znanja da je riječ o biću koje dolazi iz eshatološke stvarnosti u kojoj Bog u potpunosti kraljuje. Budući da sâm anđeo snagom svoga bića pretpostavlja upravo to, očito zemlja ne može ostati mirna i „normalna" nego se pred njim sva trese. Taj se potres može shvatiti kao reakcija zemlje na dolazak anđela. Ona je zbog njega u strahu, podrhtava pred neposrednom prisutnošću božanskoga. U potresu najbolje vidimo koliko brzo ovo zemaljsko, prolazno i raspadljivo uzmiče pred onim nebeskim i božanskim.

2014.4.21.Potres.02 

Potres kao automatska reakcija pred silinom božanskoga ne zbiva se samo u zemlji, nego i u ljudima. Stražari su se potresli i postali kao mrtvi. Gledajući taj prizor također su i žene, Marija Magdalena i druga Marija, osjetile strah. Međutim to nije ista vrsta straha i evanđelist Matej je to vrlo precizno iznijansirao. Stražari su kao pripadnici onih koji su se protivili Isusu skoro umrli od straha dok je sa ženama drukčije. One jesu doduše osjetile strah, ali ih on nije umrtvio, nego upravo suprotno, kao da ih je oživio jer noseći radosnu vijest Isusovim učenicima uz strah su osjećale i veliku radost. Ono što ih čini skroz različitima u odnosu na stražare jest vjera. Spomenuti događaj doživjele su skroz drukčije jer su se vjerom oraspoložile za primanje poruke evanđelja. Vjerom su se učinile prijemljivima za sve ono što Bog po Kristu objavljuje, a vrhunac te objave jest uskrsnuće. U svjetlu toga također postaje jasno zašto anđeo isijava svjetlošću – on donosi objavu koja prosvjetljuje tminu onih koji imaju vjeru.

 

2014.4.21.Potres.04Ove dvije žene imale su čast prve vidjeti slavu uskrsnuća i iskusiti njegovu radost jer su u vjeri bile najvjernije i najčvršće, više i od Isusovih učenika. Dok su ga oni ostavivši pobjegli (Mt 26,56), one su ga slijedile do kraja i izdaleka promatrale njegovu smrt na križu (Mt 27,55). Vjera se u teškim trenucima ispituje i traži i tu dobiva svoju potvrdu, a kada je potvrđena onda bude i nagrađena: Uskrsli je najprije ženama izišao u susret, a one su zbog bliskosti njegovoj smrti mogle obujmiti mu noge i pokloniti mu se. Takvo pristupanje Uskrslomu govori o tome da nemaju straha oni koji s vjerom uz njega prianjaju. U ovom susretu i klanjanju primjećujemo da nema nikakvog potresa niti straha nego samo radost.

 

Potres zemlje koji se nalazi na početku ovog evanđeoskog ulomka jest dakle reakcija na neviđenu novost uskrsnuća. Ono je događaj prelaska u stvarnost u kojoj Bog kraljuje u potpunosti i zato ima obilježja moći i sile koja se očituje najprije u potresu, a zatim i nadvladavanju ovozemaljskih fizičkih zakona: kada je anđeo otkotrljao kamen s groba, Krist već tada nije bio u grobu. Očito je tu riječ o moći koja nije podložna ovozemaljskim zakonitostima kao što su prostor, vrijeme i gibanje, nego ih nadvisuje. Unatoč takvoj moći kojom je Isus Krist uskrišen od mrtvih, nema razloga za strah i uzmicanje pred njim jer on želi da i mi postanemo dionici moći uskrsnuća. Mi već sada jesmo obilježeni Duhom njegova uskrsnuća koji nam daje hoditi u toj novosti života (Rim 6,4).

 

Fr. Josip Cota