Dolazak Boga čovjeku - Mt 3,13-15

2014.02.06.Dolazak.Boga.čovjeku.01-Optimized


"Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: 'Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?' Ali mu Isus odgovori: 'Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!' Tada mu popusti."

 

Mt 3,13-15

 

2014.02.06.Dolazak.Boga.čovjeku.03Ivan Krstitelj je čovjek i k njemu dolaze drugi ljudi da ih on krsti. Jednog dana k njemu dolazi Isus Krist. Iznenađen je Isusovim dolaskom budući da je za njega pravedno da čovjek dolazi k Bogu. Ivan odvraća Isusa od namjere da ga on krsti i postavlja pitanje. Isus odgovara kad kaže da ne valja čvrsto i nepopustljivo zastupati djelomično shvaćanje pravednosti, već istu valja shvatiti ispravno i tako činiti. Bog treba doći k čovjeku i čovjek treba doći k Bogu. Kod krštenja Isus dolazi k Ivanu da bi ga on zatim krstio. Nakon traženog odgovora, Ivan, koji je čovjek, prestaje odvraćati Isusa, koji je Bog, te dopušta da dođe k njemu i on ga krsti.

 

Susret Ivana Krstitelja i Isusa Krista snažno utvrđuje dostojanstvo čovjeka. Kao prvo, shvaćanje koje zastupa Isus ne isključuje, već uključuje Ivanovo budući da je cjelovito. U ostvarenju cjelovitosti čovjek ima jednako važnu ulogu kao i Bog. Zato Isus govori u prvom licu množine kad je riječ o ispunjenju pravednosti. Kao drugo, Ivan je odlučio poslušati Isusa nakon što je dobio odgovor na postavljeno pitanje, tj. nakon što je Isus rekao da dolikuje ispuniti svu pravednost na određen način. Ono što Ivan ne prihvaća Isus ne traži, a to je slijepa poslušnost. Prema tome, prihvaća se i traži se poslušnost koja je opravdana istinom. Isusa treba slušati jer on govori istinu.

 2014.02.06.Dolazak.Boga.čovjeku.02

Dolazak Boga k čovjeku može se promatrati na dodatno određen način. U istraživanju svijeta ljudski razum se uzdiže od konačnog bića do Boga koji je pojmovno neiscrpan. Pred zagonetkom o Bogu može se postaviti pitanje o postojanju onostranosti razuma gdje je možda skriveno rješenje zagonetke. Ovdje čovjek ne može sebe približiti Bogu, već Bog mora sebe približiti čovjeku. On se objavljuje čovjeku koji ga može prihvatiti vjerom i tako proširiti pojam o Bogu. No, valja istaknuti da Bog uvijek ostaje Onaj o kojem piše: "Doista ti si Bog skriveni, / Bog Izraelov, Spasitelj"(Iz 45,15). Bog neizmjerno nadmašuje ljudsku spoznaju unatoč znanju koje posjedujemo o Njemu. Sveti Aurelije Augustin, pored ostalog, piše o Božjoj uzvišenosti: "Svevišnji, predobri, premoćni, svemogući, najmilosrdniji i najpravedniji, najskriveniji i najočitiji, najljepši i najjači! Ti si stalan i nedokučiv" („Ispovijesti", I, 4, 4).

 

FR. DOMAGOJ AUGUSTIN POLANŠČAK, O.P.