Isusova sabranost Mk 3,7-12

2014.01.23.Isusova.sabranost.01


„Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona – silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

 

Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotaknuli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: 'Ti si Sin Božji!' A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju."

Mk 3,7-12

 

O Mk 3,7-12


2014.01.23.Isusova.sabranost.04Kršćani vjeruju da je čovjek prvim grijehom narušio jedinstvo s Bogom i s cjelokupnim stvorenjem. Povijest spasenja je povijest čovjeka koji u vlastitoj nesavršenosti i nepostojanosti uvijek iznova odgovara na Kristov poziv: "Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!"(Mt 25, 34-35).

 

Isus Krist treba biti čovjekov jedini cilj budući da je njegova ljubav prema čovjeku savršena i grijehom neokaljana. Zato je on tako privlačan jednima i odbojan drugima. Privlačan je poniznima koji ga drže Sinom Božjim, a odbojan oholima koji ne žele priznati da je Krist Sin Božji budući da bi to bio znak njihove nemoći spram Božje svemoći.

 

U Mk 3,7-12 piše da je k Isusu nagrnulo mnoštvo koje je čulo što on čini. U silnoj želji da se približi Isusu, mnoštvo je ugrozilo jedinoga koji je isto mogao osloboditi nevolja. Usprkos svemu, Isus je sabran, pa tako govori učenicima da priprave lađicu iz koje će moći sigurno djelovati. Njegova sabranost, bez koje je apostolska služba nemoguća, utemeljena je u potpunoj suobličenosti Očevoj volji. Tko je posvećen spreman je izdržati sve napasti i kušnje tijela, duše i duha. S pogledom na Krista sveti Pavao kaže: "Sam Bog mira neka vas posvema posveti, i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista"(1 Sol 5,23).

 2014.01.23.Isusova.sabranost.03

Dok Kristova sabranost u jednima izaziva radost i povjerenje, u drugima izaziva strah, nelagodu i nesigurnost. Ovdje je riječ o zlodusima. To su dijabolična, u sebi razjedinjena bića, koja suočena s Kristom priznaju vlastitu nemoć na dva načina: padanjem pred Svemoćnim i očajnim krikom: "Ti si Sin Božji!" Na trenutak je slomljena oholost zloduha koji kao baštinik laži izriče istinu. Zloduh ne može podnijeti ovu istinu i zato se slama pod istom - pod Isusom Kristom. Nakon toga, Krist oštro zapovijeda.

 

Ovdje možemo istaknuti dva živa primjera posvećene sabranosti. Kao prvo, Jonatan, sin kralja Šaula, čije ime na hebrejskom znači 'Jahve je dao', spasio je život Davidu tako što je pred ljutitog oca trezveno iznio razloge da ne ubije njegovog voljenog prijatelja (usp. 1 Sam 18,6-9; 19,1-7). Kao drugo, sveti Dominik, utemeljitelj Reda propovjednika, čije ime na latinskom znači 'Božji pas', neustrašivo je odgovorio kad su mu jednom prijetili smrću: "Nisam ja dostojan mučeništva, još nisam tu smrt zaslužio"(Jordan Saski, „Počeci Reda propovjednika", § 34). I nisu ga ubili.

 

Imajući u vidu Krista i njegove učenike, ljudi trebaju ljubiti Gospodina da bi milostivo zadobili dar sabranosti. Sabrani u sebi po Kristu bit će također sabrani jedni s drugima po Kristu, a tada će Božja riječ odjekivati svijetom da bi se ostvarilo ono zbog čega smo pozvani i poslani - spas duša. Zato neka svatko ustraje u svome poslanju, u srcu govoreći: "U Boga ja se uzdam i neću se bojati!" (Ps 56,5).

 

FR. DOMAGOJ AUGUSTIN POLANŠČAK, O.P.