Odgovorna sloboda prema Gal 5,1-12 - DIO III.

2013.10.04.Galačanima3.01

„Poslanica Galaćanima“ je 'magna charta' kršćanske slobode. Opravdanje po vjeri u Krista je temelj slobode, a opravdanje po djelima Zakona je temelj ropstva. Sloboda znači naporno nasljedovanje Krista, ali je također izvor kreposti i velike radosti, dok ropstvo znači oholo pouzdanje u vlastite snage, a to je izvor grijeha i nesreće.

2013.10.04.Galačanima3.02Zakon slobode je temelj egzistencijalne sigurnosti od početka povijesti spasenja, pa je tako Božji narod živio u neposrednom obiteljskom zajedništvu s Bogom. Zbog nevjernosti Bogu egzistencijalna sigurnost Izraela postala je ugrožena budući da je osobno zajedništvo s Bogom bilo narušeno. Bio je to početak legalizma, a to znači opravdanja po djelima Zakona, koji se sve više shvaćao kao skup suhoparnih paragrafa, a sve manje kao temelj životne povezanosti Boga i njegovog naroda.

 2013.10.04.Galačanima3.05

Budući da je osobno zajedništvo između Boga i naroda bilo narušeno trebalo ga je na neki način obnoviti. To se pokušalo donošenjem brojnih zakona od strane ljudi, pri čemu je takoreći svaka životna okolnost bila zakonski kodificirana. Ljudi su vjerovali da će besprijekornim izvršavanjem brojnih propisa zadobiti Božju naklonost. Zakon ih nije učinio boljima, već nesretnima zbog sve većeg tereta koji je valjalo nositi, a koji im je nametnula vlastita oholost.

 

Pavao je kao Židov osjetio težinu Zakona i grijeha, a kao kršćanin slobodu od jednoga i drugoga. On je to mogao budući da je vjerovao u Krista koji je svojom žrtvom postavio temelj Novog saveza između Boga i čovjeka. Ako čovjek želi biti slobodan, onda mora nasljedovati Krista, a to zahtijeva osobnu žrtvu koja nije jednostavna i običnom čovjeku privlačna. Ovdje je riječ o nadvladavanju vlastite grešnosti, a to čovjek ne može postići svojim snagama, već samo uz pomoć Božje milosti.

 

Čovjek koji prihvaća Krista, vjeruje u Krista. No, čovjek koji vjeruje, a ne čini dobra djela, nije Kristov učenik. Bez vjere koja je ljubavlju djelotvorna, čovjek lako pada u moralnu raspuštenost. Ljubav je najveća krepost koja je izvor kreposnog života, ali budući da znači osobnu žrtvu za drugoga, mnogi nisu spremni na ovu vrstu napora i to čini se zato jer ne vjeruju u Krista te u milost koja pomaže.

 

2013.10.04.Galačanima3.07Galaćani su znali što znači biti istinski slobodan, ali su spomenutu slobodu izgubili. Zavedeni lažnim učenjem i nespremni na trajni duhovni napor, odbacili su Zakon slobode i vratili su se Zakonu ropstva. Više su vjerovali u vlastite snage, nego u Krista, pa su tako u nastojanju da budu opravdani djelima Zakona, a to znači vlastitim djelima i bez Božje pomoći, izgubili egzistencijalnu sigurnost u Kristu. Iz slobode i kreposti pali su u ropstvo i grijeh.

 

Pad u ropstvo i grijeh je stalna opasnost naše povijesti. Čovjek je uvijek pred izborom slobode kreposnog života u Kristu (odgovorna sloboda) i slobode grešnog života u oholoj samodostatnosti bez Krista (neodgovorna sloboda). Prva sloboda čina čovjeka sinom Božjim, a druga sinom Sotone. Budući da je ovdje riječ o izvoru ljudskog spasenja i ljudske propasti, valja opominjati kao što je Pavao opominjao Galaćane.

 

FR. DOMAGOJ AUGUSTIN POLANŠČAK, O.P.

 

LITERATURA

2013.10.04.Galačanima3.04 

Raymond E. BROWN, „Uvod u Novi Zavjet“, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2008.
James L. MARTYN, „Galatians, Anchor Bible“, vol. 33A, New York/New Haven, Yale University Press, 1997.
Frank J. MATERA, „Galatians, Sacra Pagina Series“, vol. 9, Collegeville, The Liturgical Press, 1992.
THE NAVARRE BIBLE, „Romans and Galatians“, Dublin, Four Court Press, 1990.
R. T. STAMM, „The Epistle to the Galatians, The Interpreters Bible“, vol. 10, New York / Nashville, Abingdon Press, 1953.
Pero VIDOVIĆ, „Galaćanski sindrom“, u: Obnovljeni život 3 (2000.), str. 307-317.