O redovničkim zavjetima - Dio V.

ZAKLJUČAK

 

2013-05-27.Zavjeti.00Evanđelje je Radosna vijest koja nikad ne zastarijeva, ono je poruka o Božjoj ljubavi prema čovjeku koja uvijek mora biti riječju i djelom naviještana. Upravo zato su i evanđeoski savjeti čistoće, siromaštva i poslušnosti oni koji će biti stalni izazov, poziv i poticaj brojnim kršćanskim muževima i ženama pomoću njih nasljedovati Krista u njegovoj savršenoj ljubavi.

 

Danas, kao i kroz minula razdoblja povijesti Crkve, od redovništva se očekuje da dadne svoj doprinos u izgradnji Očevog kraljevstva, ali upravo danas to istodobno znači kako redovništvo mora sebe ponovno pronaći i to bivajući u svijetu, ali se ne posvjetovnjačivši. Današnjem redovništvu su potrebni, kao i uvijek, zreli kršćani – oni koji su svjesni kako bez žrtve i odricanja te podlaganja svoje volje Očevoj, nema stvarnog kršćanskog života. Istinsku poslušnost, čistoću i siromaštvo mogu živjeti samo oni koji imaju kršćanski, a ne svjetovni pogled, to mogu samo oni koje vodi Duh Božji, a ne duh ovoga svijeta (usp. Rim 8,14).

2013-05-27.Zavjeti.01

 

Posadašnjenje ne znači ništa drugo do li i danas živjeti na Kristov način, a to je uvijek bila i bit će provokacija za sinove ovoga svijeta koji ljube više tamu od svjetlosti (usp. Iv 3,19). Opasno je, stoga, kad redovnici i redovnice nisu toga svjesni, ili, što je mnogo gore, već posvjetovnjačeni unose u svoje zajednice svjetovni duh upravo sve pod devizom osuvremenjenja ili povratka na izvore. Jedan je, naime, Izvor – onaj koji struji u život vječni, i tko s njega pije nikad ne žedni (usp. Iv 4,14). S tog su se 'izvora' napajali svi osnivači Redova, na njega se trebamo vraćati i on je uvijek svjež i suvremen.

 

Krize Crkve i krize redovništva uvijek su u svojoj osnovi imale i imat će krizu duhovnosti i ispravnog odnosa s Bogom, a samim tim i sa svijetom, i tu ne pomažu ni novi paragrafi niti mnogi planovi. Redovnici i redovnice trebaju uvijek kao jezgru svojeg zajedništva i akcije imati kontemplaciju, jer bez ponizne i iskrene osobne i zajedničke molitve i duhovnosti, zajednice se raspadaju, akcije propadaju, a ostaju samo skupine atomiziranih i obezglavljenih pojedinaca koji ne znaju što bi sa sobom, a kamo li što drugo.

 

2013-05-27.Zavjeti.04Čistoća, siromaštvo i poslušnost, tri su stupa na kojima u redovništvu sve počiva ili pada i to upravo zato što u svom temelju imaju nasljedovanje Krista po njegovu primjeru. Ako nešto u redovničkom življenju tih triju evanđeoskih savjeta nije dobro to je čisti znak kako tu nema Krista niti njegova nasljedovanja, te da je ostala samo ruševna građevina s naizgled lijepim izgledom, ili, evanđeoskim rječnikom rečeno – obijeljeni grob (usp. Mt 23,27). Redovništvo, a i Crkva su, dakle, u onoliko suvremeni koliko su izvorni, a izvorni su onoliko koliko su evanđeoski, a samim tim i tradicionalni i svevremenski.

 

U svijetu u kojem je prevladala diktatura relativizma i u kojem je čovjek „konačno“ postao mjerom svih stvari, mnogi kršćani, a među njima i redovnici, zaboravljaju da je za kršćanina u svakom povijesnom razdoblju mjera svih stvari bio i ostao – Isus Krist. Saborski oci su upravo to željeli poručiti dekretom „Perfectae caritatis“  tadašnjim i nadolazećim generacijama redovnika i redovnica kako bi živjeli na ispravan način evanđeoske savjete i bili „sjajan znak Nebeskog kraljevstva“ . Stoga ovaj dokument II. Vatikanskog sabora, niti danas ne gubi na važnosti, i dalje pozivajući na promišljanje i potičući na ispravno djelovanje i stvarno obnavljanje.

 

fr. Ivan Marija Tomić OP