O redovničkim zavjetima - kratak osvrt na 'Perfectae Caritatis' - Dio II.

ZAVJET ČISTOĆE

 

2013-041-17 redovničkim zavjetika II 1
Čistoća „na poseban način oslobađa čovjekovo srce (usp. 1 Kor 7,32-35), da se rasplamsa većom ljubavlju prema Bogu i prema svim ljudima.“  Da bi se, naime, moglo dati Bogu i drugima, mora se imati, a da bi se imalo, moramo biti slobodni za darivanje. Moramo se odvezati od jednoga ili jedne kako bismo bili raspoloživi za mnoge, da bismo bili posrednici preko kojih će Božja ljubav biti djelotvorna u životima što većeg broja naše braće i sestara.

 

Zavjet čistoće je „izvanredan dar milosti“ , a ne naš trud ili napor, iako taj trud i napor moraju postojati. Redovnik i redovnica moraju biti svjesni za koga su „zaručeni“, tko je onaj Izabranik poradi kojeg ostaviše i kuće, i polja, i žene, i djecu (usp. Mt 27,29), jer tek u toj svijesti oni svakog dana mogu izreći brojna „ne“ budući da su za cijelu vječnost izrekli ono „da“. Biti osoba posvećenog života znači upravo to – biti posvećen svome Bogu da bi se živjelo za svakog čovjeka.

 

 

Od redovnika i redovnice očekuje se da budu znak one nebeske stvarnosti gdje „niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu“ (Mt 22,30). Stoga taj znak ne može i ne smije upućivati na nešto drugo, jer tako zavodi na stranputicu i u konačnici vodi u propast.

 

2013-04-17 O redovnickim zavjetima II 2Netko će reći da je teško, ali onome redovniku koji iz vida ne gubi stvarnu svrhu svoga poziva i koji je ukorijenjen u molitvi i euharistiji, taj jaram je sladak i breme to lako (usp. Mt 28,30). Ono postaje teško ako nismo raščistili sami sa sobom i sa svojim pozivom ili ukoliko dopuštamo sebi da se pouzdavamo isključivo u vlastite snage najčešće uz to zanemarujući redovničku stegu i molitvu. Onaj tko nije ukorijenjen u svojemu pozivu i zajednici lako biva odnesen na otvorenu pučinu na kojoj bjesni oluja strasti i u koncu razbijen na stijene vlastitog sebeljublja zastrtog devizom lažne slobode i ljubavi.

 

„Treba, dakle, da redovnici vjerno čuvajući svoj zavjet vjeruju riječima Gospodnjim; ufajući se u Božju pomoć neka se ne uzdaju u svoje sile, nego neka se mrtve i neka bdiju nad svojim osjetilima.“  

 

2013-04-17 O redovničkim zavjetima II 3
Ljubav koja ograničava u potpunom sebedarju nije ljubav, ona je sotonska zamka i odvraćanje od istinske volje Očeve, makar ta volja vodila i do toga da budemo razapeti. Lako se može dogoditi da u svijetu u kojem se toliko spominje ljubav i redovnici i redovnice zaborave kako prava ljubav ne znači nekakvu afektivnost i djetinjastu uzbuđenost ili sladunjavost, kao niti samo, možda nikad do tad doživljeno, prihvaćanje i razumijevanje. Upravo zato redovnici i redovnice moraju biti zrele osobe i zreli kršćani, a ne individue 'zaostale u razvoju' ili 'odgojene u kavezu'.

 

U najvećoj mjeri se zbog toga danas u Crkvi i događaju na području spolnosti grijesi od pojedine braće koja su možda i najmanje kriva zbog onog što su učinila. Ne može se pred ovakvim slučajevima stavljati glavu u pijesak kao da se tu ne radi upravo o glavama svih nas. Mi smo jedno i stoga „mi jaki treba da nosimo slabosti slabih“ (Rim 15,1), a u zajednicama se često događa da se na to zaboravlja ne uočavajući da su mnogo puta zajednice one koje i jesu odgovorne za tu slabost slabih.

 

Naime, „neka svi, a osobito poglavar, imaju na pameti da se čistoća sigurnije čuva kad među članovima u2013-04-17 O redovničkim zavjetima II 4
zajedničkom životu vlada prava bratska ljubav.“                                                                          

Zajednica je ta koja svoje članove drži na okupu i u kojoj oni imaju oslonac i podršku te u kojoj sebedarje prvo dolazi do izražaja. Stoga je na zajednici odgovornost ukoliko u njoj nema bratske ili sestrinske ljubavi već prevladava bilo pusti individualizam bilo borba klanova i upiranje prsta u 'onog i one druge'. Ne može se očekivati da redovnici ili redovnice žive istinsku čistoću na koju su pozvani ukoliko njihove zajednice nisu te u kojima će pronaći pravu braću i sestre koji će ih podržati, razumjeti i s kojima će u molitvi biti sjedinjeni.

 

 

2013-04-17 O redovničkim zavjetima II 5Samo takva zajednica će onda i znati na pravi način formirati svoje pripravnike kao i prepoznati njihovu „potrebnu duševnu i osjećajnu zrelost“  za zavjetovanje. Dok mladima, ali i starima sa svih strana pozornost privlači razuzdana i nesazrela spolnost današnjeg društva, pravilno življen redovnički zavjet čistoće pokazuje kako je duh jači od običnih tjelesnih nagona i kako se vlastita tjelesnost i spolnost mogu na ispravan način živjeti kao i donijeti još veće plodove od onih bioloških.

 

No, upravo zbog toga mora postojati svijest o međuovisnosti između pojedinca i zajednice te činjenici kako nismo tek slučajan zbir slobodnjaka već Božjom voljom i vlastitim odgovorom sabrana zajednica bilo braće bilo sestara čija čistoća ovisi o Božjoj milosti, ali i trudu koliko samih članova toliko i same zajednice.

 

fr. Ivan Marija Tomić OP

 

* Autor svoja razmišljanja i citate pod navodnicima temelji na: Perfectae caritatis. Dekret o pilagođenoj obnovi redovničkog života (28.X.1965.), DRUGI VATIKANSKI KONCIL, u: Dokumenti, Zagreb, 2008., br. 12