Intervju s Učiteljem reda

2016.06.10.Bruno.01

„Poslani propovijedati evanđelje i Božje milosrđe“

2016.10.06.Bruno.02Poštovani Učitelju Reda, možete li nam za početak reći koja Vam je grana kršćanske teologije omiljena i zašto?

O. CADORE: Ja sam moralni teolog i stoga preferiram ovo polje teologije. Moralna je teologija put promatranja, kontemplacije i učenja ljudskoga morala. Držim kako je ljudska moralnost dobar put prema shvaćanju nečega kao što su čuda stvaranja. Jedan je francuski filozof rekao kako je plod čudesna stvaranja zapravo stvaranje ljudskoga bića kao moralna bića, što je u konačnici točno. Sposobnost ljudskoga bića jest da razluči i odluči se za ono što je dobro i korisno za čovječanstvo od onoga što je loše, kako bi postao cjelovita ljudska moralna osoba.

 

Nalazimo se u godini proslave Jubileja u dominikanskom redu, ali i u Izvanrednoj godini milosrđa koju je proglasio papa Franjo. Što to konkretno znači za Vas kao Učitelja Reda?

O. CADORE: Kao što sam često spominjao, godina proslave Jubileja predstavlja za Red dobru priliku da se vrati svojim korijenima te shvati koja je bila prvotna intuicija sv. Dominika kada je započeo s djelovanjem unutar Reda. Promatrati korijene naše tradicije vrlo je važno kako bismo se osnažili za buduća djelovanja. Kada promatramo sam početak Reda, možemo vidjeti i shvatiti kako je sveti Dominik želio propovijedati, posebno misterij utjelovljenja putem kojega je naš Gospodin, Sin Božji, došao u ljudsku povijest da bi se približio čovjeku i izgradio odnos povjerenja s čovječanstvom. I to je na neki način bila objava Božje milosti tako da je zaista providonosna mogućnost da vidimo kako iste godine slavimo Jubilej Reda i ujedno Godinu milosrđa, što nas podsjeća kako Red propovjednika mora propovijedati milosrđe Božje svim ljudima. Sveti Toma Akvinski rekao je kako je misterij utjelovljenja, misterij dolaska našega Spasitelja među nas, zapravo advent milosrđa. Tako su ove dvije teme u istoj godini vrlo bliske.

2016.10.06.Bruno.03Koji su glavni izazovi za dominikanskoga propovjednika u današnjem svijetu i kako možemo živjeti svoju karizmu danas?

O. CADORE: Za mene je glavni izazov pronaći pravi način za susret s onima koji nam ne dolaze. Glavni bi izazov bio slijediti Krista u trenutcima kada je on propovijedao od grada do grada. To znači da hrabro idemo ususret onima koji k nama ne dolaze, što podrazumijeva ići i slušati druge i pokušati shvatiti nova znanja, kulture koje su nam strane. Potrebno je ići pružati utjehu onima koji čekaju ili misle kako su posve sami i zaboravljeni. Zato naglašavam kako je glavni izazov za nas napustiti, odnosno izići iz svojih ustaljenih i sigurnih života te razmišljanja.

Je li dominikanski red dovoljno otvoren za nove načine evangelizacije?

O. CADORE: Nadam se da jest. Držim, ako smo uvjereni u ono što sam maloprije rekao, da, mislim da Red ima sve potrebne vještine za evangelizaciju. Današnja je poteškoća usuditi se pitati Gospodina da nam da snagu da ne budemo strašljivi izići iz svojih sigurnosti. Dakle, potrebno je izići i preuzeti rizik. Znate, ponekad, kada želimo pristupiti drugome koji je možda i različit od nas, ne znamo hoćemo li uspjeti u tome. A željeli bismo uspjeti doprijeti do drugoga, iako nismo sigurni hoće li naše nastojanje imati uspjeha. Za propovjednika je dužnost preuzeti taj rizik neuspjeha i, logički, to je isti rizik koji je i Isus preuzeo kada je molio gostoprimstvo drugih.

2016.10.06.Bruno.04Kakva je situacija danas s dominikanskim zvanjima? Jesu li današnji mladi oduševljeni propovijedanjem istine i življenjem dominikanske karizme?

O. CADORE: Unutar Reda imamo oko 6000 braće i među njima oko 1000 su mlađa braća u početnoj formaciji, što je dobro, i oni su prisutni u svim regijama Reda. Očito, bili bismo sretni da ih možemo primiti još više.

Mislite li da unutar Crkve postoje određene skupine ili lobiji koji bi je mogli ugroziti?

O. CADORE: Ne, ne mislim tako i ne vidim koje bi to skupine mogle biti. Crkva je Tijelo Kristovo i stoga je ništa ne može uništiti. Nešto se može promijeniti s obzirom na Crkvu kao instituciju, pomaknuti redoslijed organizacije unutar Crkve, ali to je samo jedan dio, jedan aspekt Crkve. Crkva je misterij Tijela Kristova.

Vjerujete li u budućnost dominikanskoga reda i zašto?

O. CADORE: Vjerujem zato što se evanđelje mora propovijedati.

Koju poruku imate za mlade dominikance?

2016.10.06.Bruno.05O. CADORE: Mislim da je veoma važno za Red neprestano podsjećati na važnost studija i učenja. Stoga bih volio poručiti tri bitne stvari u vezi s tim. Prvo, u dominikanskom redu studij je jedan od načina kontemplacije. I zbog toga zaslužuje glavnu pozornost Reda, odnosno važno je držati se te prakse. Učenje nije samo jedan dio našega života. Učenje nam je dano kao jedan od načina kako shvatiti glavni cilj, a to je kontemplirati istinu i vidjeti Istinu. Zatim, važno je shvatiti kako je svako učenje prolaz, odnosno vrata za slobodu. Učeći svatko može rasti u slobodi. To je jako važno naglasiti. I posljednje što bih rekao: studij je jedan od načina susreta s drugima, susreta s onima koji traže istinu. Kao što vidite, učenje je u središtu nekoliko ključnih odrednica važnih za red: kontemplacija, sloboda i propovijedanje, odnosno susret s drugima.

Volite li biti Učitelj Reda i što mislite o zadaći i ulozi Učitelja Reda? Je li teško biti na čelu i predstavljati cijeli Red?

O. CADORE: Da, teško je jer mislim kako nitko nije sposoban za to, ali je isto tako i predivno služenje. Predivanje zadatak primiti Red, biti s braćom i sestrama te njihovim ljudima i primiti od njih na neki način objavu onoga što danas Red radi. Pokušati služiti drugima je teško, ali i predivno.

Koji je vaš najdraži dominikanski svetac i zašto?

O. CADORE: Naravno, nakon svetoga Dominika najdraži svetac mi je Martin de Porreszato što je on bio među onima koji nisu imali pravo mjesto u svijetu. Bio je jedan od siromašnih, zaboravljenih ljudi i onih koji su bili iskorišteni. U njegovu sam primjeru otkrio kako je za propovjednika važno vidjeti dobro u ljudima i ponuditi suosjećanje siromašnim i zaboravljenim ljudima. Zato mislim kako je Martin Porres važan primjer za nas.

Na koji način dominikanac ili dominikanka mogu pridonijeti današnjem društvu?

O. CADORE: Uz pomoć povjerenja koje je dano svakomu čovjeku. Radi se o povjerenju u njegove/njezine sposobnosti za slobodu, za davanje svoga doprinosa društvu. Dakle, uz povjerenje i sposobnost svake osobe da bude učitelj društva važno je biti sposoban za zajedništvo. Za Tomu Akvinskoga podučavati znači učiti kako gledati na svijet dobrim očima i dobrom voljom i kontemplirati u ovom svijetu sve naše sposobnosti koje nam je Gospodin darovao kada je stvarao svijet, što nas opet dovodi do prvoga pitanja: što je moralnost i zašto je čudo stvaranja vidjeti među svim stvorenjima ljudsko biće kao moralno biće.

Intervju sa fr. Brunom Cadore OP je vodio fr. Gabriel Matej Baćak OP

2016.10.06.Bruno.06