Svjedočanstvo i mučenička smrt sv. Petra Veronskog

2016.06.04.Veronski.01

 

Dana 4. lipnja slavimo spomendan sv. Petra Veronskog. Rođen je u talijanskom gradu Veroni krajem 12. st., od roditelja manihejaca. Početke naobrazbe stekao je u katoličkoj školi rodnoga grada, a kao mladić otišao je studirati u stari sveučilišni grad Bolognu.

 

2016.06.04.Veronski.02Kako se rodio se u patarenskoj sredini, jednom prilikom kada ga je stric u djetinjstvu zapitao što je danas naučio u školi, sa svom slobodom mali Petar odgovara: „Vjerujem u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.“

 

Stric, pataren, bijaše nezadovoljan odgovorom te mu je rekao da ga krivo uče; Bog nije Tvorac svijeta, nego Sotona, jer da je Bog tvorac svijeta, ne bi u njemu bilo toliko zla.

 

Dječak Petar imao je tada tek sedam godina i nije se prepirao. Za nj su sve stričeve riječi bile beznačajne tlapnje te mirno i sabrano odgovara: „Ja ipak vjerujem u Boga, stvoritelja neba i zemlje.“ Ni udarci, ni uvrede nisu mogli pokolebati vjeru malog svjedoka istine. Na kraju se stric obraća svom bratu, dječakovu ocu: „Vi hranite u kući zmiju; ne želim biti prorok, ali ako ga pustite svećenicima, jednog će dana ustati protiv nas.“

 

Godine 1238. U okviru samostanske zajednice sudjelovao je na tzv. Kapitulu pogrešaka. Jedan ga je stariji brat optužio rekavši: „Ove noći brat Petar primio je u svoju sobu žene, čuo sam njihove glasove.“ „Istina je, bile su dvije“, odgovori Petar i zašuti, a o viđenju koje je imao nije rekao ni riječi.

 

Prior mu za pokoru odredi da se povuče u svoju sobu, da izmoli čitav psaltir i da se bičuje između svakih deset psalama. A zatim odmah, da sramota bude manja, trebao je otići u drugi samostan, daleko od svog polja rada. Bilo mu je teško i osjećao je sve veći teret optužbe. Ljudima se nije tužio, ali pred Kristom više nije mogao šutjeti. Bacio se na koljena pred likom Raspetoga i iz dna duše se potuži: „Gospodine, ti znaš da sam nevin. Što sam učinio da si me tako kaznio?“ I začuo je zatim Kristov odgovor: „A ja, Petre, što sam ja zla učinio?“

 

Petar je znao je da bez molitve nema ni kršćanina, a kamoli redovnika, a jednako je znao da bez pokore i samozataje nema prave suradnje s Kristom. U tihom životu razmatranja i učenja proveo je devet godina, a kada je završio školovanje i postao svećenikom, njegov glas pročuo se nadaleko. Red mu je 1232. udijelio čast i dužnost Općeg propovjednika. Te godine premješten je u samostan sv. Eustargija u Milano.

 

Godine 1244. počinje propovijedati u Firenci. Uspjesi koje je sv. Petar Veronski postizao bili su veliki. Kao i drugdje, oko njega se okupljalo mnoštvo ljudi, tako da je morao propovijedati na trgovima, budući da crkve nisu mogle primiti toliko ljudi koji su ga htjeli čuti. Na misijska putovanja redovito je polazilo više braće. Jedan je propovijedao o radostima raja, drugi o sudnjem danu, treći o ljubavi Božjoj i suosjećanju prema siromasima, a četvrti o grijehu i milosrđu Božjem.

 

2016.06.04.Veronski.03

 

Kada je Petar kasnije postao prior, neumorno je sokolio braću da opslužuju redovnička pravila govoreći: „Ništa se ne smije omalovažavati. Vanjska su pravila poput vapna koje povezuje veće i manje kamenje u čvrsti zid.“

 

Kasnije utemeljuje „Društvo sv. Marije del Bigallo od Milosrđa“ s ciljem sustavnog pomaganja bolnicama i sirotištima u brizi za bolesne i siromašne. To Društvo koje je utemeljio sv. Petar Veronski djeluje i do dana današnjega.

 

2016.06.04.Veronski.04Ta nadbratovština milosrđa u 15. st. organizira i upravlja borbu protiv pošasti, osniva lazarete, lječilišta i prigradska groblja. Otada sve do danas njezina je glavna djelatnost pomoć bolesnicima: prijevoz bolesnih i ranjenih u bolnice, i iz bolnica u njihove stanove; prijevoz poginulih u cestovnim i drugim nesrećama u mrtvačnice; higijenska i zdravstvena njega bolesnika po kućama; noćno bdjenje nad osamljenim bolesnicima. Bratovština ima vlastitu ambulantu za pružanje izravne njege svojim članovima i siromasima uopće.

 

U toj ambulanti radi 60 liječnika članova bratovštine. Bratovština ima 24 vlastita automobila za prijevoz bolesnika te ima dvije sekcije na periferiji Firence. Tako se njezini članovi mogu naći za nekoliko trenutaka po danu i po noći, na bilo kojem mjestu Firence gdje je njihova pomoć potrebna. Bratovština ima ukupno 13 tisuća članova, a u službi dežurstva za pružanje pomoći tjedno radi oko 2 tisuće bratima. Svi rade posve besplatno, potaknuti isključivo kršćanskim milosrđem. Materijalni troškovi prijevoza i njege bolesnika također su u cijelosti na teret same bratovštine.

 

Kad se Petar 6. travnja 1252. vraćao iz Coma u Milano, u pustom kraju Faronske šume, bio je ubijen mačem krivovjeraca „zbog ljubavi prema vjeri i zbog poslušnosti rimskoj Crkvi“. Umro je ispovijedajući i posljednjim silama Vjerovanje, koje je zapečatio vlastitom krvlju. Zanimljivo je da se njegov ubojica Carino kasnije obratio te je također umro na glasu svetosti.  

 

Glas o mučeničkoj smrti sv. Prtra poput munje se širio diljem Europe. Stizale su brojne vijesti o primljenim milostima i čudesima koja su se zbila na njegov zagovor. Proces za kanonizaciju Petra Veronskog bio je jedan od najbržih u povijesti Crkve, svega 9 mj. nakon mučeništva. Štovatelj sv. Petra bio je i naš bl. Augustin Kažotić koji je donio njegove moći u Zagreb. One se čuvaju u riznici zagrebačke katedrale. Oltar u otoku Korčuli i samostan na Hvaru posvećeni su sv. Petru. Bio je, dakle, žarki i revni navjestitelj Istine i Ljubavi Božje.

 

IZVOR: Josip MLINARIĆ, Svjedoci obnove, II. dio

fr. Gabriel Matej Baćak OP

2015.06.04.Veronski.05