S Crkvom, u Crkvi i za Crkvu - I. dio

2016.05.04.Congar.01

 

Mladenaštvo, formacija, predkoncilsko razdoblje

 

Yves Congar rođen je 13. travnja 1904. u Sedanu, blizu belgijske granice u tipičnoj katoličkoj obitelji. Na krštenju dobiva ime Georges Yves. U Reimsu pohađa malo sjemenište te se potom 1921. odlučuje na ulazak karmelićansko sjemenište u Parizu. U kratkom periodu Congar se kao mladić približava francuskom nacionalističkom pokretu Action française, koji se zalagao za monarhizam no napušta ga poslije osude od strane Pija XI. On samo potvrđuje rezerviranost i intuiciju svoga prethodnika na čelu Katoličke Crkve. Naime, sam Pio X. ukazivao je na nacionalističke devijacije pokreta i nikako nije mogao prihvatiti ideju primata politike u odnosu na Crkvu.

 

2016.05.04.Congar.02

Konačan udarac Akcija je pretrpjela zabranompričešćivanja njenim članovima od 1927. godine.1 Čitajući djela Jaquesa Maritaina upoznao se s tomističkom filozofijom. Sudjelovao je također i na predavanjima dominikanca Reginalda Garrigou-Lagrangea i posjećivao benediktinsku opatiju u Conquesu, što ga je nagnalo da zavoli katoličku liturgiju. Vođen tim utjecajima, 1925. godine pristupa dominikanskom redu u Amiensu, primivši ime Marie Joseph. „Od 1926. do 1930. studira na visokoj dominikanskoj školi Saulchoir, koja je tada bila smještena u Kain-la-Tombeu u Belgiji, gdje su profesori i studenti izbjegli zbog antiklerikalnih pravnih mjera Treće francuske republike. Odgajajući se ondje u strogoj povijesnoj teologiji, za temu doktorske disertacije izabire temu Jedinstvo Crkve kod Tome Akvinskoga. Congar 25. srpnja 1930. postaje svećenik.“2 Po završetku studija ostaje u Saulchoiru te preuzima katedru fundamentalne teologije i ekleziologije. Na Congarovo teološko usmjerenje utjecali su razni čimbenici. Zahvaljujući svojem učitelju Marie-Dominique Chenuu proširuje svoje tomističko znanje, a čitanjem djela predstavnika Tübingenske škole, posebno Adama Möhlera, zatim crkvenih Otaca te susretima sa protestantskim i pravoslavnim teolozima njegova se teološka misao usmjeruje na ekumenizam. Njegovo prvo veliko teološko djelo ekumenističkog je karaktera. Chretiens desunis iz 1937. objavljeno u zbirci Unam Sanctam izazvalo je burne reakcije među katoličkim klerom te otvorilo ekumenski horizont. Zanimljivo je primijetiti kako Congar svoje ekumensko usmjerenje prepoznaje još u djetinjstvu opisujući u razgovoru sa Jeanom Puyoom jednu sliku iz djetinjstva: „Budeći da smo uslijed rata bili zatvoreni u gradu, kao što sam vam to već rekao, naš se život usredotočio na župu. Bilo je to jedino mjesto slobode, gdje se mogao izraziti život zajedništva i smisao za svetkovanje. Nošeni antiklerikalizmom njemački vojnici, mislim da su to bili Prusi, zapalili su crkvu; skupili su klupe u koru, polili ih petrolejom  i zatim ih zapalili; župnika su odveli na groblje i tamo ga držali čitav dan s uperenim puškama. Kad je bio pušten na slobodu, primio ga je protestantski pastor i ponudio mu svoj mali hram da može u njemu držati katoličko bogoslužje. Sedanski su knezovi postali protestanti već u 16. stoljeću, ali su poštivali katolike, kao što su ovi poštivali protestante kad je Sedan nakon pripajanja Francuskoj 1642. opet postao katolički. U Sedanu je uvijek cvala sloboda.“3 U Rimu ekumenizam nije bio najbolje prihvaćen jer se smatralo kako su Istočni raskol i reformacija osiromašili Crkvu što je iniciralo pitanje o tome je li Katolička Crkva sačuvala u punini Isusovu tradiciju. Početkom II. Svjetskog rata mobiliziran je te biva postavljen za kapelana u francuskoj vojsci. 1940. godine postaje ratni zarobljenik u Colditzu sve do 1945. U vrijeme zatočeništva redovno je držao predavanja protiv nacističke ideologije.4

 

2016.05.04.Congar.03Po povratku iz zarobljeništva Congar nastavlja svoju profesorsku službu na Saulchoiru koji je sada premješten u Etoiles, blizu Pariza. Sa završetkom rata dolazi do nove situacije u društvu i time do novih teološko-pastoralnih zahtjeva. Razvija se ideja misionarstva prema kojoj se pastirska djelatnost treba prilagoditi novim uvjetima pa nadahnut tim događajima Congar piše knjigu pod naslovom Vraie et fausse reforme dans l'Eglise ( Istinita i lažna reforma u Crkvi) koja mu donosi afirmiranja ali i osporavanja u teološkim krugovima. U knjizi osvjetljava ulogu laika, naroda Božjega u crkvi te kao stručnjak biva uključen u rad prvog Svjetskog kongresa za apostolat laika 1951. U navedenoj knjizi Congar također daje teološko tumačenje procvatu koji je u poslijeratnom razdoblju zahvatio Crkvu u Francuskoj kao Crkvu predvodnicu . Radi se o pokretu 'zdravog obnoviteljskog duha' koji se očitovao u: biblijskom pokretu, liturgijskom pokretu u pastoralnom smislu, apostolatu svećenika-radnika i potrazi za vjernošću u odnosu na svijet.5 Knjiga se pojavila u 'zao čas', samo nekoliko mjeseci nakon doktrinarne enciklike Humani generis Pija XII., objavljene u kolovozu 1950.- koja je bila 'neka vrsta suvremenog sillabusa'. „Od 1952. podvrgnut rimskoj cenzuri, Congar još uspijeva dobiti nihil obstat za djelo Jalons pour une theologie du laicat (1953.), no pitanje svećenika-radnika, - koje su kao savjetnici osim Chenua, bili upleteni, također Congar, kao i drugi dominikanski oci – dovelo  je 1954. do drastičnih mjera. Raspršena je skupina teologa koji su se najviše isticali: Chenu je završio u Rouenu, a Congar u Izraelu, u Jeruzalemu, a  zatim u Velikoj Britaniji, u Cambridgeu.“6 Boraveći u Jeruzalemu napisao je knjigu Otajstvo Hrama,  za koju su cenzori uputili prigovor kako nema dovoljno govora o hijerarhiji. U toj knjizi Congar izlaže pitanje Božjeg prebivanja među svojim narodom od Postanka do Otkrivenja. Congaru je povratak u Francusku dozvoljen potkraj 1955. Tada ga prihvaća Strasbourgski biskup te on započinje profesorsku službu na Sveučilištu koja će trajati sve do umirovljenja 1968. Zatim se zbog multipleks skleroze od koje je obolio, ponovno vraća u zajednicu Le Saulchoir. No, prije povratka u Saulchoir, pozabavit ćemo se možda i najvažnijim razdobljem njegova života i rada, a ono se odnosi na sudjelovanje na II. Vatikanskom koncilu koje je označilo i njegovu rehabilitaciju…7

 

fr. Mihovil Mario Žuljević Mikas OP

 

II. dio >>

III. dio >>

 

 


1. Usp. Zoran ĐUROVIĆ, Iv Kongar-potraga za Unam Sanctam, u: Iv KONGAR, Devet vekova kasnije.Beleške uz „Istočni raskol“, Beograd, 2014., 7-25

2. Isto

3. Jean PUYO-Yves CONGAR, Život za istinu, 13.

4. Usp. Zoran ĐUROVIĆ, Iv Kongar-potraga za Unam Sanctam, u: Iv KONGAR, Devet vekova kasnije.Beleške uz „Istočni raskol“ , 11.

5. Usp. Teologija dvadesetog stoljeća. Put katoličke teologije od modernističke kontroverzije do antropološkog zaokreta. Nouvelle theologie. Yves Congar: od ekleziologije do ekumenizma, 205.

6. Usp. Isto

7. Usp. Isto