Dominikanska svetica iz hrvatskih krajeva

2016.01.17.Margartia.01

 

Klauzurna sestra Reda propovjednika, sv. Margarita Ugarska, rodila se 1242. U Dalmaciji - u Klisu kraj Splita. Njezin otac bio je ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. iz dinastije Arpadovića, a majka joj je bila kćer carigradskoga cara – Teodora Lascaris. Još prije rođenja, roditelji su bježeći pred Tatarima, odlučili je posvetiti Bogu za spas od nevolja i slobodu svoje zemlje.

 

 

2016.01.17Margarita.02Tako su je već u četvrtoj godini predali na odgoj u Vesprim, u samostan klauzurnih sestara dominikanki. U međuvremenu, kralj Bela IV. za svoju kćerku gradi novi samostan – sv. Marije kraj Budima, na otoku koji se i danas naziva Margaritin. Tu ona u svojoj dvanaestoj godini (1254.) polaže svečane redovničke zavjete u ruke Učitelja Reda, Humberta de Romainsa.

 

Umjesto kraljevskom krunom, pokrila je svoju glavu crnim velom. Zanimljivo je da je Izašla iz roda koji je slavan, ne samo po krvi, nego i po svetosti. Sv. Stjepan, sv. Emerik, sv. Ladislav, sv. Elizabeta Ugarska i sv. Agneza Praška – bili su njezini rođaci.

 

„Teško si je predočiti ljepši prizor, nego što je taj kad se mladost u svom svježem cvatu predaje Bogu na dar. Predaje li se Bogu čovjek koji je na kraju života, kad je već sve uživao što mu je život mogao pružiti? On daje Bogu ostatke svog života, jer naime, Ide k Njemu kao prema posljednjoj svojoj zaštiti. Kakva je, međutim, razlika između predavanja ostataka starosti, i dara svježe mladosti koju još nije dotaknula sjena zlobe grijeha?! O Sretne li i blažene mladosti koja je shvatila u čemu je njezina prava ljepota!“

 

2016.01.17.Margartia.03Nije prošlo dugo vremena kada je poljski kralj od njezinih roditelja zatražio njezinu ruku. Svi su tada glatko odbili njegov zahtjev, no kada su to počeli tražiti vodeći ljudi države i dinastije, Margarita se morala boriti protiv vlastitih roditelja za svoje zvanje.

 

Godine 1260. I češki je kralj Otokar Premislav II, nakon pobjede nad Belom IV., da utvrdi mir između dviju zemalja, htio uzeti za ženu osamnaestogodišnju Margaritu. Otac i majka pristali su na tu ženidbu misleći na mir domovine, i na veličinu kraljevske kuće Arpadovića. Čak je i papa Aleksandar IV. tom prigodom Margariti udijelio oprost od svečanih zavjeta.

 

Međutim, nikakva uvjeravanja nisu je mogla pokolebati u njezinoj odluci. Ona se svima oslučno oprla, pa i vlastitim roditeljima. Pred takvom odlučnošću svi su ljudi koji su je nagovarali i uvjetovali morali ustukniuti, pa i sami češki kralj.

 

No, kralj Bela IV. ne odustaje! Godine 1266. svojoj će kćerki ponovno stvoriti probleme. Po treći put iznova htio je žrtvovati interesima dinastije duhovno dobro svoje kćeri, Sad je predložio napuljskom kralju da se njome oženi. Margarita se opet odlučno oprla odgovarajući da želi sačuvati djevičanstvo koje je posvetila Isusu Kristu.

 

2016.01.17.Margartia.04Margarita je tako od svoje 4. do 28. godine živjela u samostanu, Bogu do kraja posvećenim životom. Kad je sv. Dominik utemeljio svoj Red, dobro je znao da će njegovi sinovi trebati stalne pomoći molitava i žrtava kako bi njihova apostolska djelatnost bila blagoslovljena. Život klauzurnih sestara sličan je tako Mojisijevoj molitvi na Gori. Dok je Mojsije klečao i raširenih ruku vapio Gospodinu, Izraelci su bili jači od Amalečana. Čim bi od umora pale njegove ruke, pobjeda je prelazila na stranu Amalečana.

 

Potrebni su propovjednici, ali i ti skriveni cvjetovi u mističnom vrtu Crkve koji su doista skriveni od pogleda svijeta, ali koji šire nevidljivi miris molitava i žrtava na članove koji se bore u areni zemaljskog progonstva.

 

2016.01.17.Margarita.05No, može li se sjaj i ljepota kreposti sakriti čovjekovom pogledu? Stoljeća su prošla od tog vremena, ali Margaritina djela su stalno svježa kao upravo ubrane ivančice – margaritele u polju. Izgarala je kao pomirbena žrtva za oslobođenje svoga naroda od Tatara. Siromaštvo i odricanje bijaše njezinim svagdanjim kruhom. Kada su joj, dakle, otac i majka dolazili u posjete i donosili bogate darove – sve je razdjeljivala sirotinji.

 

Često su je sestre nakon noćnog pjeva Božanskog Časoslova našle sabranom u molitvi sve do jutarnjih sati. Duša koja ljubi ne čezne ni za čim toliko koliko da iskaže svoju ljubav i da ljubljenom bude što sličnija. A Margarita je ljubila svog nebeskog Zaručnika kojemu je posvetila svoj život. Gdje bi se drugdje mogla osjećati sretnijom, negoli u Njegovoj blizini?

 

Kažu da je uoči Božića molila tisuću Očenaša, na Veliki četvrtak čitav Psaltir, uoči Duhova tisuću zaziva „Dođi Duše Presveti“, a uoči Marijinih svetkovina isto toliko „Zdravo Marija“.

Nadalje, pričešćivala se s najvećom pobožnošću, a da se što bolje pripravi za taj uzvišeni čas, postila bi o kruhu i vodi. Cijeli pak dan kad se pričestila ostajala bi u molitvi bez jela sve do večeri, da i na taj način zahvali Kristu koji se udostojao doći k njoj. Pričest bijaše vrhunac njezina života koji će samo nebesko sjedinjenje jednoga dana nadvisiti.

 

2016.01.17.Margarita.06Žarko je častila sv. Križ. Posebno zadnja dva tjedna Korizme – Otajstvo Muke i Smrti Spasiteljeve. Toliko bijaše zauzeta tim razmatranjima da su sestre koji put pomislile da je mrtva, a postoje slike koje ju prikazuju kad je ona u tim časovima primila Rane Isusove.

 

Na tijelu je nosila kostrijet, a oko bokova lanac i pojas. Iako kraljevska kćerka, nije se stidjela nositi jednostavnu i pokrpanu odjeću. Pomagala je svima kao posljednja sluškinja, kao da su druge kraljevske kćeri, a ne ona. Uz teški posao u kuhinji i praonici, rado je dvorila bolesne sestre, pa i samostanske sluškinje, čak i onda kada su bolovale od teških zaraznih bolesti. Čak i onda kad se od njih širio neugodni zadah, tako da su ih svi nastojali izbjegavati. Ona je na se preuzimala brigu za njih, pa i onda kada je to prelazilo njezine snage. Nije popuštala, jer je u sestrama gledala Krista. „Što god učiniste jednome od ovih mojih najmanjih, meni učiniste.“

 

„Zašto se toliko trapite? Što vas se toliko doimlje?“, upitale bi sestre katkad sv. Margaritu.

„Zar ne vidite“, odgovarala je žalosno, „kako je Crkva, koja je Majka svakog kršćanina, žestoko napadana? Trgaju se njeni udovi, i vi još pitate što me se toliko doimlje. Zar nisam kćerka te Crkve koja me je na krstu rodila? Zar me mogu te žalosti ostaviti ravnodušnom?“

 

„Margarita, kćerka zemaljskog kralja, prije sedam stotina godina otišla je da otpočine na prijestolju Vječnog Kralja. Tajanstveni miomiris kojim je odisalo njezino tijelo, još mnogo godina poslije njezine smrti, govorio je o njezinom kreposnom životu. Bijaše to miomiris cvijeta skrivena u sjeni samostanskih zidina. I dalje miriše taj cvijet koji je već otrgnut od svoje stabljike. Cvijet iz samostana na dunavskom otoku bijaše otrgnut u času kad se razvio i dao svoj najljepši miris. I taj miris s groba kraljevske kćeri širi se i opajat će uvijek nove duše ljubavlju prema Onomu komu je ona prikazala žrtvu ljubavi cijelog svog života.“

 

Preminula je 18. siječnja 1270. Papa Pio XII. kanonizirao ju je 19. studenog 1943.

 

IZVOR: Josip MLINARIĆ, Svjedoci obnove, III. Dio

 

fr. Gabriel Matej Baćak OP

2016.01.17.Margartia.07