Uskrs na drugi način ili pogled s Istoka

2015.04.21.uskrs.na.drugi.načinB

Ove godine, na slavlju Vazmenoga bdijenja u našoj zajednici, pridružila nam se s. Emanujila Vishka, bazlijanka koja dolazi iz Ukrajine. To je za nju bilo prvo slavlje Vazmenog bdjenja po rimskom obredu (sestra je, kao i većina katolika u Ukrajini, bizantske obredne tradicije). Sestru smo zamolili da napiše par riječi o tome kako je bilo slaviti Uskrs na drugi način.

 

Već nekoliko godina negdje u dubinama oceana mojih neostvarenih snova skrivala se mala skromna želja barem jednom sudjelovati u obredima Vazmenog trodnevlja rimskog obreda. Božja domišljata ljubav, uz sretnu razliku u slavljenju ovogodišnjeg blagdana Uskrsa između gregorijanskog i julijanskog kalendara, a uz to i otvorenost dominikanske obitelji i moj mali san utjelovio se u poziv na Vazmeno bdijenje u župi Kraljice svete krunice.

 

Sve moje iskustvo Vazmenog bdijenja moguće je opisati u četiri ključne riječi: gledanje, slušanje, spasenje i zajedništvo.

 

Započet ću od gledanja. Što je to što sam gledala? Hod kroz noć dvorišta što me podsjetilo na noć kada je Isus bio predan i tamu crkve koja me je uvela u iskustvo smrti. Gledala sam svjetlo vatre, svjetlo uskrsne svijeće te postupno umnožavanje svjetlosti, mnoštvo svjetlosnih točkica, malih mrlja svjetlosti u tami noći. Iskusila sam smrt kroz koju se naslućivala neka novost, neka nada koja je na kraju neočekivano ili možda pak očekivano zabljesnula i eksplodirala bjelinom.

 

Slušala sam glas u tami koji je progovarao riječima iz Knjige Postanka: „I reče Bog: Neka bude svjetlost". I tako se u dominikanskoj crkvi u Zagrebu događalo stvaranje, stvaranje svijeta ili...možda novo stvaranje. Hvalospjev uskrsnoj svijeći vodio me je zajedno sa svim stvorenjem u svečane valove hvale Presvetog Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga. A svetopisamska čitanja koja su vodila sve prisutne kroz povijest spasenja svoj vrhunac dosegla su u čitanju Evanđelja o iskustvu žena kod praznog groba.

2015.04.21.uskrs.na.drugi.načinA

Iskustvo spasenja provlačilo se kroz cijelo Vazmeno bdijenje. Ja sam ipak najsnažnije doživjela spašenost u blagoslovu krsnog zdenca te kroz cijelu euharistijsku molitvu. Taj koji je pobijedio smrt i tamu našeg života spasio je svakog od nas i ta radost spašenosti odzvanjala je u osvijetljenoj, raspjevanoj, živoj Crkvi te vibrirala u cijelom mom biću.

 

Zajedništvo bilo je toliko stvarno da se tu nema što objašnjavati. Svi smo došli taj dan u crkvu da slavimo najveći događaj u povijesti čovječanstva koji je nadilazio povijesne, i sve druge okvire i prelijevao se na sve što postoji. Svi smo proživljavali muku i smrt našega Gospodina, svi smo doživjeli Božju brigu za nas ovdje okupljene kroz cijelu povijest spasenja. Svi smo bili uzdrmani eksplozijom radosti i bjeline, nečeg novog, nečega što prije nije postojalo. Svi smo zajedno molili „Oče naš" obraćajući našem Ocu, zajedno smo pričestili od istog Kruha te primili smo istog Gospodina u naše živote.

 

Što bi još rekla? Neizmjerno sam zahvalna svima koji su mi omogućili ovo predivno vazmeno bdijenje, zahvalna sam da se u molitvi vjernika bila spomenuta moja draga domovina koja sada proživljava strahote rata, zahvalna sam za svu moju braću i sestre u Kristu koji su one blagoslovljene noći zajedno iščekivali dolazak Uskrslog Gospodina.

 

s. Emanujila Vishka

2015.04.21.uskrs.na.drugi.načinC