Bog je uskrsnućem usmrtio smrt

2017.4.16. Uskrs 1

 

Razmišljanje uz blagdan Uskrsa 16.4.2017.

 

(Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8); Iv 20,1-9)

 

Isusovo utjelovljenje i ulazak u ljudsku povijest, njegovo javno djelovanje te navještaj Kraljevstva Božjeg koji kao vrhunac imaju njegovu muku i smrt na križu imaju smisla jedino u svjetlu uskrsnog događaja. U događaju Uskrsa kršćanska vjera biva afirmirana kao put spasenja jer Onaj koji je obećao vječni život onima koji vjeruju u Njega biva pobjednik nad smrću pa i sam ljudski život dobiva novi smisao.

 

 

Uskrsnuće Isusa Krista promatrano u kontekstu 1 Kor 15,4: “bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima“,  prešutno krije aluziju na Ps 16,10: „Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju, ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda“. Ovdje se radi o židovskom tumačenju prema kojemu raspadanje mrtvog tijela počinje poslije trećeg dana, dakle, riječ Pisma ispunja se na Isusu jer on uskršava treći dan. Isusova smrt dovodi u grob, ali ne i u raspadanje. On je smrt smrti, smrt koja je skrivena u riječi Božjoj, dakle u odnosu sa životom, koja smrti oduzima moć da u razaranju tijela, vrati čovjeka u zemlju. Židovi su čovjeka poistovjećivali sa tijelom te uskrsnuće tijela ne znači samo čudesan događaj već zahvat Boga Životvorca koji jedini ima moć život oduzeti i ponovno ga dati. Smrt neopozivo ne pripada strukturi stvorenog i materiji pa i samo nadvladavanje granica smrti ne događa se laboratorijskim postupcima ni kliničkim zahvatima već po stvarateljskoj moći Riječi i ljubavi. Upravo zato vjera u Isusovo uskrsnuće od mrtvih ispovijest je vjere u stvarnu Božju opstojnost, stvoriteljsku moć te bezuvjetno „Da“ koje Boga stavlja na poziciju iznad stvorenja i materije. U Uskrsu, kako kaže papa emeritus Benedikt XVI., Bog objavljuje sebe samoga, svoju snagu- jaču od snage smrti- snagu trojstvene ljubavi. Tako nam uskrsna poruka daje pravo da iz svega glasa zapjevamo „Aleluja“ Spasitelju i pobjedniku nad smrću.

 

Fr. Mihovil Žuljević-Mikas OP