Grobnica nade

2017.4.15. Velika subota 1

 

Razmišljanje na Veliku subotu, 15. travnja 2017.

 

Na Veliku subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u tišini, molitvi i postu razmišlja o Kristovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja. Oltar ostaje simbolično nepokriven, a sveta misa se ne slavi, niti se pričešćuje.

 

 

Vjernici preko dana, u slobodno vrijeme, dolaze posjetiti Isusov grob. U nekim krajevima, na Veliku Subotu, uobičajen je tradicionalni liturgijski obred poznat kao: Officium Tenebrarum (sastoji se od kratkih, probranih gregorijanskih napjeva i molitve Srednjega časa).

 

U nastavku teksta slijedi prigodno razmatranje uz ovaj poseban dan Vazmenoga trodnevlja. Pokušajmo se stoga udubiti u njegov sadržaj.

 

„Krštenjem smo, dakle, zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako godimo u novosti života. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo zajedno s njim i živjeti.“ (usp. Rim 6,4.8)

 

Život je takav da ti donosi i tamne trenutke, kad ti se svaki učinjeni napor čini uzaludnim, kad te obuzimaju pesimizam, beznađe i crnilo, kao da neka nevidljiva sipa zacrni sve oko sebe i izgubi se. U mraku egzistencije osjetiš da te neumoljiva ruka sudbine vuče prema grobu, u jamu propasti. Od mraka koji slutiš u njezinim dubinama, i u koji te povlači, hvata te jeza.

 

Život bi bio beznadno lutanje da, usprkos svega, ne postoji šansa koju možeš iskoristiti: tvoje je srce grobnica nade, zahvaljujući kojoj možeš pronaći izlaz iz grobnice propasti, ukoliko si se za života u njemu pokopavao s Kristom. U tom slučaju, grob postaje prolaz do vječnosti, a ne rupa raspadanja. On postaje vrata koja vode u život, no treba ih znati otključati ključem srca koji za života pripremaš i brusiš, u koji upisuješ i urezuješ potrebne nabore.

 

Život je tako ozbiljno putovanje na kojem, polažući Krista u svoje srce, s Kristom putuješ put groba, u samu smrt. S njim se ukopavaš, da bi s njim i živio, jer past će ti kamen sa srca samo kad začuješ njegov glas koji naređuje da se odvali kamen i da prijeđeš u život.

 

„Spasio si me iz duboke utrobe Podzemlja, od nečista jezika i lažljive riječi, od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja.“ (Sir 51,5–6) „Stog mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju, ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.“ (Ps 16,9–10)

 

Zato ti nemoj bježati od smrti i njezina zagrljaja, jer noseći snagu Kristovu u srcu, ti joj se možeš suprotstaviti odlučno i otvoreno, junački i licem u lice. Jednom si već pobijedio, pa ćeš i drugi put. Za života suukopan s Kristom, s njim ćeš zauvijek živjeti.

 

2017.4.15. Velika subota 2

 

 

 

Fr. Gabriel Matej Baćak OP

 

 

Pomoćna literatura:

Ivan BODROŽIĆ, Srce na putu spasenja, Split, 2008.