Vjetar puše gdje želi

2017.4.11. Vjetar 1

 

Razmišljanje na Veliku Srijedu, 12. travnja 2017.

(Iz 50,4-9a; Ps 69,8-10.21bc-22.31.33-34; Mt 26,14-25)

 

Isusovim ulaskom u Jeruzalem približava se njegov svršetak (Lk 9,28), kako naglašava Luka u evanđelju. Isus zna za svoj kraj od preobraženja na gori (Lk 9,28-36), ali se ipak upućuje u Jeruzalem i zabranjuje učenicima, da pričaju o njegovom kraju (Mt 17,9) jer vjetar puše gdje želi (Iv 3,8), a njegova budućnost se očituje.

 

Prvoga dana beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: „Gdje hoćeš da ti pripravimo, te blaguješ pashu?“ On reče: „Idite u grad tomu i tomu i recite mu: „Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.“ I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu (Mt 26, 17-19).

 

Spasenjska povijest se hoće potpuno očitovati. Zna se tko će Sina čovječjega izdati (Mt 26,24; 17,9), pa ipak, riječi Gospodina će se očitovati tek nakon Uskrsa, kao što veli prispodoba ukazanja učenicima u Emausu: „A on će im: 'O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi, te uđe u svoju slavu?‘“ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. (Lk 24,25-27)

 

Riječi iz psalma  69 (Vapaj u krajnjoj nevolji) dovode malo svijetla u tamu: „Jer me izjela revnost za Dom tvoj“ (Ps 69,10) (Iv 2,17). To su riječi po kojima su učenici razumjeli razlog Isusova čišćenja u hramskom dvorištu (Iv 2, 13-22).

 

2017.4.11. Vjetar 2

 

„Novi zavjet je skriven u starom; a u novom stari otkriven.“ S tom formulom sv. Augustin objašnjava značenje Svetog Pisma. To potvrđuje da je božanska objava našla svoje ispunjenje u Isusovu  životu, poučavanju i iznad svega u njegovoj smrti i uskrsnuću.

 

Odnosi između Pisma i događaja, koji dovode do njegova ispunjenja, nisu  jednostavni odnosi materijalne podudaranosti, nego uzajamnog prosvjetljenja. Uočava se, istovremeno, da Pismo otkriva značenje dogođaja  i da događaji otkrivaju značenje Pisma.

 

Isus je znao šta ga očekuje, kada je  otjerao trgovce iz hrama: „Razvalite ovaj Hram, i za tri ću ga dana, opet sagraditi.“ (Iv 2, 19) Te riječi proroštva po Duhu svetome, otkrivaju Isusa kao samopriopćenje trojedinoga Boga u smrti i uskrsnuću Isusa iz Nazareta. U duhu su prorštva, da ih ljudi u slobodi s odgovornošću prihvate.  Kao što je već spomenuto: „vjetar puše gdje želi“ (Iv 3,8), Marija i Josip naslutili su po Šimunovim riječima što očekuje Isusa kada su tražili Isusa po Jeruzalemu: „Znak koji će bit osporavan“ (Lk 2, 34), a Isus im je na njihovu zabrinutost odvratio: „Zašto ste me tražili? Zar niste znali da trebam biti u onome što je Oca mojega?“ (Lk 2, 49) Mislio je na Hram, u kojem djeluje Duh Oca koji prebiva u nedostupnoj svjetlosti (1 Tim 6,16). Riječi pisma se razotkrivaju u Duhu Krista. Znak koji je bio osporavan (Lk 2, 34) je i kamen zaglavni (Ps 118,22) koji odbaciše graditelji. Isus se otkriva kao kamen hrama, koji označava spasenjsko djelovanje: Krist je u pustinji bio duhovna stijena, koja je pratila Izraelce (1 Kor 10, 1-4).

 

 

 

Fr. Josip Dolić OP