Služiti drugima

2017.3.15. Služenje 1

 Razmišljanje na dnevna čitanja, 15. ožujka 2017.

 (Jr 18,18-20; Ps 31,5-6.14-16; Mt 20,17-28)

 

Današnji nam odlomak iz evanđelja donosi jednu jako zanimljivu temu koja nije baš omiljena, osobito u našem vremenu, a to je služenje. Danas kao da svi žele, rekli bi stariji, biti „svoj gazda“. Malo kome pada na pamet služiti drugome, a da za to ne bude plaćen po zaslugama. Pri tom mislimo na vidljivu plaću, plaća koja će konkretno koristiti mome zemaljskome životu. Često se i koristimo izrazom sluga ili služenje u negativnom kontekstu kako bismo to omalovažili i smjestili u neko davno vrijeme koje je prošlo.

 

 

Isus uzlazeći u Jeruzalem učenicima nagovješćuje svoju muku koja će se ubrzo zbiti. No, čini se da učenicima to i nije toliko važno u tom trenutku koliko to tko bi mogao biti prvi do Isusa u njegovom kraljevstvu o kojem je toliko pričao. Dvojica učenika se žele osigurati, pa prvi ukazuju na to da žele biti s desna i s lijeva. To bi značilo da žele vladati s Isusom. Vjerojatno je ista misao i u glavama drugih učenika koji se to nisu usudili izravno upitati. Isus ih sve opominje i ukazuje da njegovo kraljevstvo nije uobičajeno kraljevstvo u kojem kralj vlada nad svojim podanicima i u kojem je uglavnom samo pojedincima dobro. Krist utemeljuje sasvim novo kraljevstvo svojom žrtvom na križu. Dolazi poput najmanjeg čovjeka da bi služio svima. Utjelovljeni Bog dolazi služiti čovjeku. To je Isusova poruka na koju poziva svoje učenike i na čemu se temelji njegovo kraljevstvo. Upozorava apostole da se trebaju povoditi za drugačijom logikom, logikom služenja ljudima. Jer po služenju smo svi braća i samo po poniznosti imamo snage služiti jedni drugima. To je logika koja osvaja svijet. Takav stav Isus traži od svojih učenika kada ih šalje u svijet te navodi da i on sam nije došao biti služen, već da služi drugima.

 

 

 

Krist nam je ostavio najbolji primjer. Postavši čovjekom i otkupivši nas svojim životom dao nam je razlog življenja na zemlji. No, Isus nas šalje da taj život iskoristimo u širenju njegova nauka i pridobijemo ljude za spasenje. Najbolje oružje koje imamo upravo je služenje. Tim načinom ćemo potvrditi da smo Isusovi učenici i drugima dati „obrazloženje nade koja je u nama“ (usp. 1 Pt 3, 15).

 

 

Fr. Anto Gavranović OP