O ludosti vjere

2015.06.06.o.ludosti

Jeste li ikad bili u paklu?


Ozbiljno vas pitam.


Jeste li ikad bili u paklu - i to oko sebe i u sebi?


Jeste li ikad bili u onoj praznini koja vas guta i nemate gdje sa sobom; koja vam poput prekinutog zalogaja stoji u grlu, i ne znate što ćete s njom dok vas ona ne prestaje gušiti?


Tamo gdje je samoća gora od svake druge patnje i gdje je smrt samo prozor u vječno očajanje? Gdje nema olakšanja, samo bol; gdje rat traje makar je davno prestao; gdje sjeta o prošloj radosti samo pokazuje svu veličinu trenutnog beznađa; gdje tuđa grješnost nije olakšanje za vlastite grijehe i stranputicu, već ih samo još više prokazuje; gdje vičeš za Bogom, a valjaš se u blatu; gdje je suza jedina toplina koja ti preostaje i jedina čistoća koja ti pruža nadu?


Jeste li bili...?


Meni je moja vjera bitnija od mene - jer mene nema bez moje vjere.


Nema me i u mjeri moga odnosa s Bogom i u mjeri vjerovanja onoga što Crkva uči.


Jer ja znam kako je biti u paklu. I znam tko me iz njega izvukao...


I zato, može mi se svašta reći i preko svega mogu prijeći osim preko toga da netko pljuje po mojoj Katoličkoj vjeri i Crkvi, ili je omalovažava, ili potkopava... Jer znam njenu veličinu. Jer je ljubim...


Bez Boga i bez vjere – ja sam ništa.


Ne bih bio što jesam i kakav jesam. Sve pozitivno u meni, pozitivno je zbog toga. Čim to zatajim, ja se gubim, nestajem, vraćam se u pakao...

Tko ljubi Crkvu, nikad je ne će omalovažavati ili prozivati. Crkva je njegova majka... I zato mu je stalo do njene časti.


I znajući sve to – stalo mi je do toga da ljudi upoznaju tu ljepotu moga Boga i moje Crkve i da shvate kako je istinska ljepota života u njima. Tko to nije doživio, taj ne zna što priča, ali upravo zato što ne zna što priča, imam svako pravo reći mu da ušuti.


Možda se ova moja reakcija može činiti previše neprirodnom ili prenaglašenom, ali da mi netko gazi svetinje – preko toga ne prelazim.


Jer se to tiče onog meni najbitnijeg na ovome svijetu, a to je Istina, to je Bog, to je moja Crkva i moja vjera.


Amen.


fr. Ivan Marija Tomić OP