Iz groba

2015.04.04.iz.groba

 

IZ GROBA...

 

„Svršeno je!"
No, što reći dok nam se čini da Bog šuti, a mi dok se igramo Boga?
Je li Bog doista mrtav? Jesmo li ga konačno dokrajčili?
Leži li uistinu u nekoj izdubenoj jami koja, uz to, niti nije Njegova?

 

Tišina je.
Samo mi nismo svjesni što se događa.
Bitka je dovršena. Rat je dobiven. Čovjek oslobođen.
I Osloboditelj je ušao u sedmi dan – da odpočine...

 

No, dubina nas naše patnje toliko zasljepljuje,
a oholo traženje suvišnih rješenja poput droge opija
da niti ne vidimo kako je Njegova patnja zauvijek dala smisao našoj,
a Njegova smrt, uništila smrt zasvagda.

 

Živi je ušao u dubine smrtnog mraka,
slomio đavolske lance,
i pozvao nas na slobodu.

 

Ljubav je u smrti trijumfirala.

 

I doista mi se ne da pisati o ovome jer što više pišemo manje čitamo,
što više mozgamo, manje razumijemo,
što više govorimo, manje nas se čuje.

 

Zato Bog poslije muke šuti...

 

Učinio je za nas sve što je mogao.
Neizmjerno više nego kad nas je stvorio.
I ponovno je sve prepustio našoj slobodi...

 

I što ćemo sad?
Hoćemo li izići iz vlastitih grobova...?

 

Ulaznih kamenova nema.
On ih je odavno maknuo...

 

fr. Ivan Marija Tomić OP