Pilat

2015.04.02.pilat

PILAT

Osudio sam ga. Pa što?

Vi nemate pravo da me osuđujete. Samo sam radio svoj posao.
I uz to, još sam ga i nastojao osloboditi.

 

Ali svjetina je bila užasna. Tako barbarska! I još su mi prijetili Carem. To je bilo nevjerojatno!
A zašto bih se ja poradi nekog neznanca i odrpanca izlagao?

 

Kažete – radi pravde. Pa i budale znaju našu staru izreku da je najveća pravda ujedno i najveća nepravda.
Sve je u životu neizvjesno, ali izgubiti zbog nekog sanjara položaj – to je suludo.

 

Priznajem, bio je pravedan. Mislim, barem mi se takvim činio. Ali, i suviše udaljen od stvarnosti. Nebesko kraljevstvo i takve stvari. Pa, Jupitra mi, ja sam tvrdim da bogovi ne postoje. A kamo li neki nevidljivi i svemoćni bog tog smrdljivog naroda!

 

Oni i njihovi proroci. I taj mesija...

 

A vrućina je bila užasna taj dan. Žega od ranog jutra. I još njihov zadah...
Zbilja mi se nije dalo prepirati sa svjetinom.

 

Kriv nisam. Sve sam pokušao, a on je šutio. Možda da je rekao nešto konkretno, možda bi se i uspio spasiti.
Ali, ionako je sad sve gotovo. Zašto se opterećivati?

 

Ruke su oprane, a oni su sami preuzeli prokletstvo njegove krvi na sebe.
Meni je to sasvim dovoljno.

 

Vi ponovno vičete – ubio si pravednika!
Pa, dajte, molim vas. Kad ćete shvatiti da pravednici moraju umrijeti?
Oni su toliko mimo svijeta, a svijet se uvijek pobrine da uništi
svoje mane...

 

fr. Ivan Marija Tomić OP