O prihvaćanju

2015.03.29.o.prihvaćanju

O PRIHVAĆANJU

Mnogo puta sam se želio svidjeti svima.
Ali to je nemoguće.
I u konačnici nije potrebno.
Ni meni se svi ne sviđaju.
I ne moraju.


To ne znači da nekog mrzim
ili da nekog ne volim.
Jednostavno je tako.
Mi ljudi smo takvi.


Jedan dan prepoznajemo kralja makar jahao na magaretu.
Drugi dan ćemo ga, bez pardona, razapeti.


Ono što je nužno jest prihvatiti sebe takvog kakav jesi.
A svakavi smo.
Nismo savršeni.


Niti jedan svetac nije bio savršen.
No, upravo to ga je i učinilo svetcem.
To vlastito prihvaćanje sebe i vlastitih ograničenja.
Ali i vrlina.
Znati da si nitko.
A opet sve za Boga.
I da te On ljubi takvog kakav jesi.
Bez šminke i uljepšavanja.


Jer On je umro za grješnike,
ne za svetce.
Inače bi Njegova žrtva bila suvišna.


To je temelj poniznosti.
Shvatiti da si takav kakav jesi.
I da su drugi isto takvi.
Da smo ranjeni.


I da ako toga nismo svjesni samo rane razvlačimo u osmijehe.
Nastojeći ih prikriti.
Ne shvaćajući da time naše rane samo još više razdiremo.
Da nas one tad još više bole.
I ne videći da u tom slučaju samo još više otvaramo prostor
da nas drugi u njih dirnu i povrijede.


Rane nam pak samo On može zacijeliti.
Samo nas On prihvaća takve kakvi jesmo.
I zato – ne tražimo povrh Kruha pogače.
Jer je vrlo često bljutava.


Amen.

 

fr. Ivan Marija Tomić OP

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------