Sofijin svijet - potraga za istinom

2015.10.14.sofijin.svijet.02

Jostein Gaarderov Roman „Sofijin svijet – roman o povijesti filozofije" na lijep i zanimljiv način uvodi čitača u osnove filozofije, to jest razmišljanja i stručnih pojmova. Mašta u tom romanu zauzima veliku ulogu, jer omogućava kroz priču na bajkovit način stvoriti sintezu filozofskog gradiva.


Sofija prima pismo od jednog nepoznatog adresara. Tijekom priče se otkriva da je to jedan profesor filozofije Albert Knox, koji je pomoću tih pisama potiče na filozofsko razmišljanje da preispita samu sebe i njezin životni smisao. Zapravo je sve više približava filozofiji kao znanosti: „ disciplina koja ima zadaću dati sveobuhvatnu interpretaciju stvarnosti, budući da ona prodire do posljednjih temelja ili posljednjeg temelja svega što jest." (Ontologija)


„Što je najvažnije na svijetu? Ako pitamo nekog tko gladuje, odgovor je – hrana. Ako pitanje uputimo jednom koji se smrzava, odgovor je – toplina. A ako pitamo čovjeka koji se osjeća sam i usamljen, odgovor bi sigurno bio – zajedništvo s drugim ljudima. Međutim, kad su sve potrebe zadovoljene – postoji li još nešto što ljudima nedostaje? Filozofi su u to uvjereni. Oni vjeruju da čovjek ne može živjeti samo o kruhu. Prirodno, svima treba hrana. Ljubav i briga je isto svima potrebna. Ali postoji još jedna stvar koja je potrebna svim ljudima. Mi težimo odgovoriti na pitanje tko smo i zašto živimo" (Sofijin svijet)


Na taj način sazrijevamo ka osobe, jer stvaramo svoje vlastito mišljene o svijetu i dolazimo do spoznaje što su drugi ljudi nekad mislili te se integriramo u socijalnu izgradnju društva kroz odgovorno ponašanje.


2015.10.14.sofijin.svijet.01Nadalje nam je potrebna sposobnost da se čudimo da bi uspjeli svijet otkrivati: da se priroda neprestano mijenja; spoznaja da se nešto iz tvari može preobraziti u nešto posve drugo – na primjer, u živo biće i tako primijetimo da iza svakih promjena stoji određena pratvar. Iz toga slijedi da se pokušava razumjeti prirodne tokove proučavajući samu prirodu. Te sistematske analize se isto primjenjuju na moral i društveni život te istražuju odnos između promjenjivog i nepromjenjivog kao i vječnog i prolaznog te s umovanjem naših osjetila omogućiti iskaze o spoznaji istine i stvarnosti.


Sve te filozofske discipline, prolazi Sofija u romanu te se više uvježbava kroz razna poglavlja u stručni filozofski rad. No zapravo s tim započinje priča, jer Sofija otkriva da su ona i njen svijet fiktivni. Oni su likovi jedne knjige koju piše Albert Knag major-UN stacioniran u Libanonu, za svoju kćerku Hilde. Profesor Knox zna da se radi o stvarnoj osobi, te joj želi pomoći i spasiti je.


Poglavlje antičke filozofije, gdje profesor poučava Sofiju o Platonovu nauku, pruža parabolu o mračnoj spilji, primjer koja lijepo prikazuju filozofski pojam stvarnosti i istine kao i sažetu radnju priče „Sofijin svijet".


„Zamisli si da u nekoj podzemnoj špilji živi nekoliko ljudi. Sjede leđima okrenuti prema njenom otvoru, vezanih ruku i nogu, tako da mogu vidjeti samo zid spilje. Iza njih je visoka pregrada za kojom hodaju stvorovi slični ljudima te nose različite predmete tako da izviruju iznad ruba pregrade. Budući da iza njih gori lomača, predmeti bacaju trepereće sjenke na zid spilje. Kazalište sjenki je, dakle, jedino što stanovnici spilje mogu vidjeti. Od samog rođenja sjede u istom položaju, te stoga vjeruju da su sjenke jedino što postoji.


Zamisli onda da se jedan od stanovnika spilje uspije iskobeljati iz zatvoreništva. To počinje tako da samog sebe pita odakle stižu sjenke na zidu špilje. Na kraju uspijeva izboriti svoju slobodu. Što misliš da bi se dogodilo kad bi se okrenuo prema predmetima koji izviruju iznad pregrade? Prije svega bi ga, naravno, zaslijepila jaka svjetlost. Čak bi ga pogled na te jasne predmete zaslijepio, jer je dotad vidio samo njihove sjenke. Kad bi uspio prijeći preko pregrade i proći pored ognja te izaći iz pećine u prirodu, svjetlost bi ga još više zaslijepila. Ali, nakon što bi protrljao oči, dirnula bi ga ljepota svega oko njega. Po prvi bi put vidio boje i oštre obrise. Vidio bi prave životinje i cvijeće. Onda na nebu ugleda sunce i shvati da ono daje život životinjama i cvijeću u prirodi, kao što je njemu vatra u pećini omogućavala da vidi sjene.


Taj je sretni sužanj mogao otrčati u prirodu i radovati se novostečenoj slobodi. Međutim, on misli na sve one koji su još uvijek u spilji. Zato se vraća natrag. Čim se nađe kod njih, pokušava ih uvjeriti da su sjenke na zidu trepereći odbljesak pravih stvari. Ali, nitko mu ne vjeruje. Pokazuju mu zid i govore da je ono što vidi sve što jest. Na kraju ga ubiju." (Sofijin svijet)


Usporedba sa spiljom pokazuje slijed: (a) nejasnih predodžbi do stvarnih ideja koje se nalaze iza prirodnih pojava; (b) odnos između mračne špilje i prirode izvan nje odgovara odnosu između prirodnih pojava i svijeta ideja. Priroda samo po sebi nije mračna i sumorna, nego je mračna i sumorna u usporedbi s jasnoćom ideja; (c) o onome što opazimo osjetilima moguća su samo nesigurna shvaćanja, dok se ono što spoznajemo razumom može znati sa sigurnošću.


„Sofijin svijet – roman o povijesti filozofije" na zanimljivi i zabavan način približava filozofiju kao spoznaju koju imaju djeca dok se igraju kao i odrasli s djecom u obiteljskim obavezama, jer u činu prodiru u stvarnost i spoznaju istinu.

 

fr. Josip Dolić OP