Kada slika potakne na razmišljanje…

2013.10.16.Kad.slika.potakne.na.razmišljanje.01

Kratko razmišljanje o bezvremenoj ljepoti klasičnog remek-djela 'Nevinost' francuskog akademskog slikara tradicionalnog stila Williama-Adolphea Bouguereaua.

 

2013.10.16.Kad.slika.potakne.na.razmišljanjeČovjeku je primamljivo opaziti ono što mu se sviđa, što mu je lijepo i zato uživa u promatranju toga. Međutim, i zlo može imati lijepo, sjajno i primamljivo obličje. Kako onda razlikovati dobro od zloga? Razlika je u tome što kada čovjek malo dublje pogleda i promatra ono što mu se predstavlja kao lijepo, tada spoznaje i pozadinu lijepoga koja u slučaju zla raskrinkava izvanjsku ljepotu, a u slučaju dobra još više čovjeka oplemenjuje. Slika koju želim predstaviti ovdje pripada baš toj ljepoti koja te toliko oplemenjuje koliko je više promatraš i nastojiš uvidjeti motive koji su potakli slikara da je naslika.

 

Radi se o francuskom slikaru Bouguereau-u koji je potkraj 19. stoljeća naslikao ovu sliku koja se zove “Nevinost”. Ono prvo što se zapaža jest kontrast svjetla i tame pri čemu je Blažena Djevica Marija istaknuta u svjetlosti, dok ono što je iza nje skoro pa i ne privlači našu pozornost. Dvije najsnažnije osvijetljene točke na slici su Isusova desna ruka i Marijina njedra koja su okrenuta prema njihovoj desnoj strani u smjeru suprotnom od crnih janjetovih očiju koje gleda prema lijevo. Njegove crne oči kao da gledaju u smrt jer to je ono što je i bilo Isusova sudbina – biti zaklan kao nevino janje(usp. Iz 53,7-9) dok je Marija s Isusom okrenuta prema životu i svjetlu. Isus mirno počiva u naručju svoje majke u kojoj je na ovoj slici ipak istaknuta nesigurnost, strah i zabrinutost u njezinim zgrčenim rukama. Nasuprot tome, na Marijinu licu vlada spokoj i mir, a pogotovo je to zagonetno u njenim očima za koje ne možemo sa sigurnošću reći jesu li zatvorene kao u snu ili otvorene s blagim pogledom prema Isusu.

 

Slika, dakako, govori tisuću riječi; ovdje ih nema toliko, a osim toga ovo je skroman i subjektivan doživljaj slike jer ukusi su različiti. Ipak, jedno bih htio naglasiti. Upijanje ljepote koja je ostvarena u umjetnosti oplemenjuje naš duh i povećava kreposti koje su u njoj uobličene jer kada uvidimo njihovu ljepotu, nad njima počnemo više razmatrati. Ne osjećamo li se čišće i spokojnije kad zastanemo pred ovakvim slikama...

 

fr. Josip Cota