Čita li Bog znanstvenu fantastiku? - Dio IV.

It sparkles!!! - četvrti nastavak kolumne 'Čita li Bog znanstvenu fantastiku?

 

2013-06-07.ItSparkles.00 

 

Možda najpoznatiji element žanra fantasya, posebno u posljednje vrijeme, je svakako magija. Fantastični vizualni specijalni efekti u filmovima i kompjuterskim igrama privlače mnoge u svijet 'mača i magije'  često banalizirajući pojmove i koncepte koje prikazuju. Mora nam biti jasno kako magijske i okultne prakse zbilja postoje i kako se uopće ne radi o bezopasnim praznovjerjima iz 'mračnoga srednjeg vijeka' što je danas većinom izgleda prevladavajući stav. Kako bih dodatno osvijetlio što želim pojasniti u ovome članku, prije svega ću iznijeti neke osnovne podatke o magiji i praksi čaranja. Ove informacije su također i temelj za mnoge opise magije u žanru fantastike – ta povratna sprega je i glavni razlog zašto se banaliziranje magije eventualno može pokazati opasnim, no više o tome nakon što malo detaljnije pojasnimo što je to magija i kako djeluje.

 

MAGIJA

 

2013-06-07.ItSparkles.01Magija se definira kao mistična vještina koja snagom volje, manipulacijom svijesti i autosugestijom kroz specifično osmišljene rituale nastoji ostvariti nadnaravne učinke ili podariti praktikantu nadnaravne sposobnosti. Dakle, na čisto objektivnoj razini možemo zaključiti kako se pitanje magije dotiče religije, misticizma, okultizma i psihologije. Povijesno gledano, koncept magije se javlja već sa oblikovanjem prvih čovjekovih spoznaja o svijetu u kojem živi. Većina sociologa smatra kako se magija pojavila istovremeno kad i  religija, te da su u početku ova dva sustava odnosa prema nadnaravnom bila međuovisna. Dok se magija fokusirala na prirodne i natprirodne sile koje čovjek može kontrolirati, religija se definirala kao sustav vjere u sile koje čovjek ne može kontrolirati.

 

Danas se magija općenito dijeli na bijelu i crnu:
a) termin 'bijela magija' predstavlja benevolentnu upotrebu nadnaravnih sposobnosti i magijskih rituala kojima je svrha pomoći, izliječiti i savjetovati, npr. proricanje budućnosti.
b) termin'crna magija' predstavlja moralno neprihvatljivu magičnu praksu, kojoj je cilj nauditi drugome ili na natprirodan način postići nekakvu osobnu, sebičnu korist.

Ova podjela magije na bijelu i crnu je više orijentacijska nego stvarna, čak ni granice između ove dvije magijske prakse nisu jasno definirane. Njen predznak zapravo ovisi o etičkim vrijednostima praktikanta magije pa prije možemo govoriti o bijelim i crnim čarobnjacima.

 

S isključivo tehničke strane, magijska praksa se dijeli na četiri grane:2013-06-07.ItSparkles.02

1) Simpatetična magija kojom se uz pomoć simbola koji oponaša željeni predmet ili osobu nastoji ispuniti nekakva želja. Ovu praksu možemo smjestiti u domenu crne magije ako se zlorabi kako bi se nekoga povrijedilo (npr. voodoo magija). No, opet postoje i rituali koji ovu granu magijske prakse definiraju kao oblik bijele magije, poput keltskih rituala očuvanja životne sile Prirode tijekom zime - određene vrste biljaka unosile bi se u kuću kako bi se kroz simbolično očuvanje zelenila tih biljaka sačuvala i sama sposobnost Prirode da se obnovi u proljeće. Najpoznatiji ovakav ritual koji je preživio do danas je zapravo običaj držanja božićne jelke u domovima.  

 

2) Divinacija ili proricanje koristi razne metode (rune, bacanje žira, gledanje iz taloga kave, hiromantija, tarot…) kako bi se predvidjela budućnost ili locira određeni predmet, osoba itd. u prostoru. Ova magijska praksa danas prevladava zbog urođene nesigurnosti mnogih ljudskih bića glede budućnosti i očite financijske profitabilnosti koju se može iz te nesigurnosti izvući obećanjima divinacijom postignutih spoznaja o budućim događajima.

 

3) Treća grana obuhvaća bacanje čini i alkemiju, ova skupina je ustvari ono na što većina ljudi misli kada im se spomene izraz 'magija'. I ovu vrstu magije najčešće se prikazuje u raznim filmovima, knjigama i kompjuterskim igrama. Očit cilj ove vrste magijske prakse je postići razne korisne učinke od najbanalnijih svakodnevnih radnji, pa nadalje…

2013-06-07.ItSparkles.03

 

4) U četvrtu granu magije karakteristično se smješta bacanje uroka i kletvi. Urok predstavlja namjerno prenošenje negativne energije na osobu koja toga nije niti svjesna u cilju da se žrtvi nanese duševna ili fizička šteta. Kletve pak su pakosti namjerno izazvane magijskim sredstvima, mogu biti u obliku čini, napjeva ili neke druge vrste magijskog rituala koji drugima nanose štetu .

 

Kletve i uroci se razlikuju u tome što je urok više dinamičan oblik primjene magije koji zahtjeva više aktivan angažman volje praktikanta da ga se održi, dok je kletva više statična i samostojna, te nakon prvotnog magijskog rituala ne treba snagu volje praktikanta koji ju je bacio kako bi opstala i nastavila djelovati.     

 

PROBLEM MAGIJE U FANTASYU

 2013-06-07.ItSparkles.04

U mnogim knjigama fantasy tematike magija se često prikazuje kao prirodni fenomen ili barem racionalno objašnjiva sila unutar same strukture stvarnosti s natprirodnim učincima. Magiji se tako nerijetko pristupa racionalno, pa čak i znanstveno, iako se redovito koristiti kako bi se nadvladali uobičajeni zakoni prirode. Ovakva perspektiva obzirom na magiju posljedica je, po mome sudu, znanstveno-tehničkog mentaliteta suvremene civilizacije. Nemalo sam puta u raznim tekstovima naišao na aksiom: 'Dovoljno napredna tehnologija u ničemu se ne razlikuje od magije'; ova rečenica savršeno opisuje stav današnjeg čovjeka prema tradicionalno tajanstvenim i mističnim fenomenima kakva je magija. Taj stav u sebi implicitno nosi uvjerenje kako je čak i natprirodne učinke magije moguće racionalno razumjeti i ukrotiti na čovjekovu korist. Ovo uvjerenje prenosi se i u fantasy žanr gdje snagom ljudske mašte stvara slikovite vizije ukroćene i pouzdane, iskoristive magije, čime mehanizmom povratne sprege samo još pojačava izvorni stav.

 

Ovakvo stanje stvari nije alarmantno zato što je sa stajališta znanosti magija čisto praznovjerje ili zato što je sa stajališta religije magija u svojoj biti čista suprotnost svega što vjera u Božansko predstavlja. Ne, problem kojem se želim posvetiti u ovome članku je taj što gore opisano uvjerenje, ili bolje rečeno, zabluda kako se magija može racionalno objasniti i ukrotiti zasljepljuje na dobro poznate i zastrašujuće rizike prakticiranja magije dok istovremeno potiče na masovno bavljenje magijskim 'umijećima'.

 

2013-06-07.ItSparkles.05Metafizika, filozofska disciplina koja se bavi proučavanjem same strukture stvarnosti – njenog bitka i biti, nedvojbeno je već odavno došla do zaključka kako ljudska bića ne posjeduju po sebi nikakve natprirodne, magične moći ili sposobnosti. Dakle, izvor bilo kakvog natprirodnog učinka koji bi proizašao iz prakticiranja magije definitivno nije u samom praktikantu, koji ostaje potpuno običnim ljudskim bićem kao i svi mi ostali.

 

No, odakle onda dolazi sva ta 'magijska' moć? Judeo-kršćanska duhovna tradicija nam daje nedvosmislen odgovor na ovo pitanje: bilo kakav natprirodni učinak bacanja čarolija i izvođenja magijskih rituala rezultat je djelovanja duhovnih bića koje nazivamo demonima. Postojanje, djelovanje i suradnja praktikanata magije s demonima i raznim duhovima poznata je još od najranijih oblika magijske prakse kao što je šamanizam. Osnovni koncept koji leži iza ove suradnje s demonima jest da 'čarobnjak' priziva demona i sklapa s njime ugovor u kojem demon daje svoje usluge ili moći na korištenje u zamjenu za životnu silu ili čak dušu prizivatelja. Najpoznatiji primjer ovakve prakse opisan u svjetskoj književnosti je Göetheov Faust zbog kojeg je sklapanje dogovora s demonom ili duhom posredstvom magijskog rituala danas poznato kao 'faustijanski ugovor'. Ovo možda zvuči jednako praznovjerno i blesavo kao i sama ideja da bi magija zbilja mogla postojati, ali nažalost, obje tvrdnje su itekako istinite, ma koliko to bilo teško prihvatiti današnjem znanstveno-tehničkom mentalitetu. Od pojave same magije opetovano su i uporno prenošena upozorenja kako prakticiranje magije upravo iz toga razloga sa sobom nužno povlači i opasnosti po čovjekov um, dušu i tijelo.

 2013-06-07.ItSparkles.06

Fantastika zanemaruje ova upozorenja i prikazuje magiju u previše banalnom obliku, a kako su većina obožavatelja fantastike adolescenti ili mlađi ljudi koji se često tijekom svoga odrastanja i općenito duhovnog sazrijevanja nalaze više nego ikada izloženi stresu i tjeskobi, napast pouzdati se u magijske prakse može biti neodoljiva…
Umjesto da se mladi ljudi nauče pouzdati u sebe i svoje vlastite sposobnosti i talente, dane im Božjom milošću, izlažu opasnostima svoje psihičko zdravlje ili još gore (osobno sam razgovarao s pojedincima koji su se bavili magijom, te su mi potvrdili kako još uvijek nose psihičke ožiljke od susreta s neprijateljski raspoloženim 'bićima' koje su naivno prizivali u magijskim ritualima). Tko ne želi vjerovati, ne mora, no nitko od vas koji je pročitao ovaj članak ne može više reći kako nije upozoren. Nemojte biti poput Šimuna Maga  i uzdati se kako magijom možete 'kupiti' spasenje.

 

fr. Mirko Irenej Vlk OP