Čita li Bog znanstvenu fantastiku? - Dio III.

Argumentum ad hominem - treći nastavak kolumne 'Čita li Bog znanstvenu fantastiku?'

2013-05-15.SciFi.00

U ovom članku želim obraditi neke aspekte duhovnosti koji karakteriziraju korisnike fantastike i kakav utjecaj fantastika ima na njihov odnos sa Bogom. Psihološki i duhovni profil fantasy obožavatelja uz određene specifičnosti ne razlikuje se toliko od današnjeg prosjeka. No, te određene specifičnosti razlog su zašto sam sada odabrao baš ovu temu, jer poznavanje ključnih detalja za nekoga može značiti razliku između spasenja duše ili propasti…

Dostojanstvo čovjeka nasuprot tehnološkoj utopiji

 

Obožavatelji fantastike su članovi iste racionalističke, tehnokratske civilizacije kojoj i vjernici pripadaju. Može se čak reći kako su oni zapravo i bolje prilagođeni zahtjevima suvremene civilizacije, što je i očito po njihovom odabiru tehničkih zanimanja i prirodoznanstvenih područja istraživanja. Činjenica ostaje kako je naša kultura danas jednostavno previše koncentrirana na bilo kakvu vrstu znanstvenog i tehnološkog napretka, po prilici, profitabilnog napretka. Čovjekova vrijednost ne proizlazi iz njegova 2013-05-15.SciFi.07vlastitog dostojanstva kao ljudskog bića nego samo iz njegova radnog potencijala, profitabilnosti njegove stručne spreme i kapitala njegova intelekta. Za kršćanina ovakva degradacija ljudskog dostojanstva je neprihvatljiva. Ograničiti čovjeka na intelekt i kapital njegove inteligencije, te potpuno isključiti dimenziju transcendentnog je put u propast.

 

No, obožavatelj fantastike ne dijeli ovaj stav. Ono što mnoge karakterizira je vjera u tzv. 'tehnološku utopiju'. Osnovni koncept koji se skriva iza ovog termina je vjera kako će tehnološki napredak eventualno riješiti sve ljudske probleme i patnje, od ekonomskih trzavica i strukturalnih nedostataka svih dosada poznati gospodarskih sustava, pa preko kvalitete života i zdravlja, do svake vrste socijalne nepravde, i na kraju, riješiti sam problem smrti. Fantastika u ovome vjerovanju igra ključnu ulogu – daje viziju! Vizija tehnološke utopije prisutna je kao lait-motiv u znanstvenoj fantastici već desetljećima. Danas jedan od poznatijih primjera takve vrste je franšiza 'Zvjezdanih staza' u kojima gotovo pa i nema epizode gdje se ne naglašava kako je čovječanstvo postiglo ideal društvene utopije kroz tehnički napredak i upotrebu tehnologija poput npr. fuzijskih generatora koji omogućavaju ogromne količine jeftine energije, pa replikatora koji kroz pretvorbu energije u materiju mogu proizvesti sve od hrane i odjeće do najkompliciranijih komada tehnike, holoprojekcijski uređaji koji mogu ispuniti bilo koju maštariju i na kraju, medicinska tehnologija koja te doslovno liječi sama od sebe zahvaljujući naprednim umjetnim inteligencijama… Tako, iz perspektive obožavatelja znanstvene fantastike, civilizacija napreduje baš u pravom smjeru, te je samo pitanje vremena kada će nam se svi snovi ostvariti.

 

Atheism is my religion

 

No, dok čekaju ostvarenje svih svojih snova, tu 'fantastičnu' utopiju koju će nam donijeti tehnološki napredak, problemi današnjice ostaju – svi zajedno nastavljamo živjeti u društvu koje se svim silama trudi ignorirati Boga, a time i svaku ljudsku potrebu za Bogom. Smatram kako se upravo zbog toga mnogi uz jeftinu New Age konzumacijsku duhovnost, okreću i fantastici kao načinu bijega od stvarnosti društva koje ne odgovara na potrebe cjelovitog ljudskog bića. Fantastika nudi svojim korisnicima2013-05-15.SciFi.02 prostor i mogućnosti naglasiti one dimenzije sebe za koje u pravom životu nema mjesta - kroz video-igre, roleplaying društvene igre, te čitanje i pisanje fantasy literature pojedinac može biti tko god poželi, od vješta ratnika do kontemplativna monaha.

 

Ono što fantastiku čini kontroverznom i nužnom da joj se posveti pažnja glede evangelizacije su duhovni koncepti koji sami niču ili bivaju asimilirani unutar njenog sadržaja. Određeni eskapizam koji fantastika nudi može donekle zasititi duhovne potrebe ljudskog bića, no u dubini duše čovjek ne može samo tako lako biti prevaren i paušalnostima zadovoljen. Iz ovoga razloga u posljednje vrijeme fantastika sve više u svoj konceptualni sustav asimilira duhovna načela i sadržaje iz već afirmiranih duhovnih tradicija. Tako fantastika stremi postići veću dubinu i na neki način autentičnost onoga što nudi kako bi zadovoljila duhovne apetite svojih konzumenata.

 

Problem leži u tome što fantastika redovito usmjerava u krivome pravcu. U svome temelju, kao književni žanr i dio književnosti općenito, fantastika odražava stanje samoga društva… A naše je društvo danas pak pluralističko, nema više društvenih uređenja po principu 'jedan kralj, jedna država, jedna vjera'. Svakome je na vlastit izbor dano odabrati u što će i kako (ne)vjerovati, naravno, u potpunoj slobodi svoje savjesti. Tako Kristovo Evanđelje ostaje tek jednom od ponuda na polici duhovnih potrebština u samoposluzi demokracije. Takva društvena situacija, ali i činjenica kako je svatko od nas svjestan, pa i najveći obožavatelj fantastike, da je unatoč svoj dubini i sveobuhvatnosti ideja, ma koliko one bile stvarne i tek posuđene iz autentičnih duhovnih tradicija, fantastika upravo ono što njeno ime znači – fantazija, maštarija tj. nešto što nije stvarno, a stoga ni relevantno.

 

Zaključak je jednostavan, zbog takvog utjecaja fantastike i zasićenosti raznim ponudama različitih duhovnih tradicija, od kojih svaka za sebe tvrdi da je ona jedna, prava i jedina istinita, suvremeni čovjek odrasta s neizrečenim, implicitnim uvjerenjem kako je sve to s duhovnošću zapravo jedna velika izmišljotina koja nema nikakva utjecaja na svakodnevicu i pravi život u kojem se je nužno boriti za preživljavanje i raditi na itekako stvarnim problemima gladi, nedostatka energije, bolesti i socijalnih nepravdi 2013-05-15.SciFi.05općenito. A i činjenica kako smo svakodnevno na globalnoj razini svjedoci nasilnih sukoba među religijama, dok u životu pojedinca svatko može iskusiti otupljenost, izgubljenost, očaj i zablude besplodnog sinkretizma koje vjerski pluralizam donosi, također ne pomaže…  

 

Tako je prosječni obožavatelj fantastike u najmanju ruku agnostik, a mnogo češće i ekstreman ateist čija se uvjerenja ne odnose toliko na njegov stav o Bogu koliko na opoziciju svakoj religiji i duhovnoj tradiciji koja tvrdi kako je 'uhvatila Boga za bradu'. Obožavatelja fantastike ne zanimaju nebeske istine koje po njemu ionako nemaju utjecaja na ovozemaljski život koliko ga zanima donijeti moralni sud nad pojedincima i vjerskim organizacijama koji se proklamiraju predstavnicima Boga i tih nebeskih istina zbog njihovih nedostataka. Ironija je što fantasy fanovi osuđuju po moralnim načelima tih istih vjerskih organizacija, a koje sami odbacuju kao zastarjele i beskorisne. Iz njihove perspektive, kako je duhovnost tek izmišljotina, nelogično je dopustiti takvim 'lažima' ikakav utjecaj na stvarni život i ugrožavanje ostvarenja 'tehnološke utopije' – Raja kojeg je čovjek napravio bez Boga.

 

Jednostavno rečeno, ne vide šumu od drveća – dugo sam se pitao kako da inače inteligentni pojedinci mogu biti toliko zadrti i iracionalni kad se radi o ovakvoj stvari, o tako temeljnim pitanjima kao što je samo postojanje Boga i očitoj potrebi da čovjek razvije odnos sa svojim Stvoriteljem kako bi upoznavanjem Izvora svoga postanka došao do Cilja svoga puta, koji jest Bog bez početka i kraja. Eventualno, došao sam do zaključka kako isti ovi obožavatelji fantastike koji su bili dovoljno tankoćutni i osjetljivi2013-05-15.SciFi.03 osjetiti uklonjenost Boga u današnjem društvu zapravo namjerno sebe osljepljuju i biraju ostati u iluziji lake konzumentske pseudo-duhovnosti fantastike. Ako ne već na svjesnoj razini, onda podsvjesno, ne žele priznati postojanje Boga (ili barem Boga kako ga vidi kršćanstvo) jer bi priznanje postojanja nadnaravnog Stvoritelja za sobom nužno povuklo i priznanje obveza prema Bogu u smislu osobnog odnosa, poštovanja, povjerenja i dužnosti vršiti Božju volju na ovome svijetu. Dok god odbijaju priznati postojanje Boga nemaju nikakve obveze ni dužnosti prema Njemu – ovakav stav proizlazi iz krivog shvaćanja same naravi Božanstva, činjenice da čisto razumska inteligencija, koja zanemaruje svoju vlastitu ljudskost, ne može pojmiti kako svaki čovjekov napor prema Bogu mora proizaći iz ljubavi! 

 

Laudare, Benedicere, Praedicare

 

Želim biti jasan ovdje, sam sadržaj fantastike i oblici zabave koje nudi fantasy sadržaj nisu izravni krivci za svako pogrešno uvjerenje i zabludu svojih korisnika. Fantastika je sama po sebi stvar u ljudskoj kontroli, a o čovjeku samome ovisi kako će (zlo)upotrijebiti tu stvar. Npr. nož se može upotrijebiti za rezanje štruce kruha ili se njime može ubiti čovjeka. Je li onda nož kriv 2013-05-15.SciFi.01za ubojstvo?

 

Ja biram ovakvo stanje stvari tumačiti kao znak upozorenja na alarmantno stanje duhovne izgladnjelosti u našem društvu danas. Kako reagirati na ovu situaciju i doseći sve one koji se nalaze izgubljeni slučajnošću ili vlastitim izborom u raznim duhovnim zamkama i slijepim ulicama? To je izazov na koji svatko tko se osjeća pozvanim djelovati u ovom području evangelizacije mora sam pronaći svoj odgovor, vlastiti način da objavi Radosnu Vijest u ovome svijetu. Moj način sadržan je u dominikanskom motu: Hvaliti, Blagoslivljati i Propovijedati.

 

fr. Mirko Irenej Vlk OP