Čita li Bog znanstvenu fantastiku? - Dio VIII.

Da Grinchy Code - osmi nastaval kolumne 'Čita li Bog znanstvenu fantastiku?'

 2013.12.02.Da.Grinchy.Code.01

Nešto malo o Božiću i kako je lako izgubiti onaj dječji osjećaj radosti i božićnog iščekivanja.

 
2013.12.02.Da.Grinchy.Code.02Prije nekoliko godina, tijekom studija, na jednom od kolegija posvećenom proučavanju Svetoga Pisma razvila se rasprava zašto u Novome Zavjetu danas imamo samo četiri priznata Evanđelja kad općepoznata činjenica da je tijekom prvih stoljeća kršćanstva napisano barem 80 evanđelja (odnosno, toliko ih je preživjelo do našeg doba). Profesor nam je dao jednostavan odgovor. Nije se upuštao u kojekakva obrazloženja o (ne)ispravnosti nauka pojedinih evanđelja ili krivovjernim hereticima koji ih jesu ili nisu napisali. Njegovo objašnjenje bilo je toliko elegantno koliko jednostavno. U ono vrijeme još se nisu iskristalizirala temeljna kršćanska vjerovanja o Kristovom Bogočovještvu i o naravi Trojstva. Kršćanstvo je bilo mnogo raznolikiji skup vjerskih struja, skupina, pa čak i pravih sekti, nego li je danas. Jedini kriterij u koji su se onomad kršćani mogli pouzdati bilo je vrijeme, starost Evanđelja koja su pretendirala na mjesto u Svetome Pismu. Odabrana su najstarija postojeća Evanđelja koja, eto, danas imamo u Novome Zavjetu.
 
Ovaj argument o važnosti drevnosti neke ideje, vjerovanja, spisa ili tradicije me zaintrigirao. Shvatio sam kako ljudi izgleda općenito veću vrijednost i važnost pridaju starijim stvarima. Što dužu tradiciju nešto ima iza sebe više mu se poštovanja priznaje. Kako bi neki rekli: 'Bolje da izumre selo nego običaj.'
 
Ovo načelo, čini se, posebno vrijedi baš za religiju. Tijekom prvih stoljeća kršćanstva vrlo uspješna strategija integracije kršćanske vjere u rimsko društvo bilo je proglasiti kršćansku svetkovinu neka se slavi otprilike istog datuma kada i neki tada aktualan poganski blagdan. Time se, pretpostavljam, željelo ublažiti prelazak iz poganstva na tada relativno novo kršćanstvo – slavljenje kršćanskih blagdana u vrijeme nekadašnjih poganskih praznika očuvalo je osjećaj kontinuiteta u životu ljudi i djelovalo utješno.
 
Tako je Božić za koji se, evo, pripremamo cijeli prosinac, zamijenio neke od slijedećih poganskih svetkovina:
 
Saturnalije
2013.12.02.Da.Grinchy.Code.03 
Najpoznatije rimske zimske svetkovine bile su Saturnalije (Saturnalia), vrijeme opuštanja, gozbe, razveseljavanja i odmor od formalnih pravila. Običaj je bio da se daruju maleni darovi (Saturnalia i Sigillaricia), najčešće lutke za djecu i svijeće za odrasle. Posao se odgađao, a slavili su i robovi. Pilo se, kockalo i pjevalo, a česta je bila i javna golotinja. Saturnalije su slavile boga Saturna, a počinjale su 17. prosinca, te trajale do otprilike 24. prosinca. U vrijeme carskog Rima vrijeme ovog festivala skraćeno je na pet dana.
 
Natalis Solis Invicti
 
Svake godine, 25. prosinca Rimljani su slavili Dies natalis Solis Invicti ili "rođendan nepobjedivog Sunca". Naziv Sol Invictus dopuštao je slavljenje nekoliko božanstava povezanih sa Suncem. Car Aurelije, koji je i okrunjen na taj dan, proglasio je ovaj praznik blagdanom diljem cijelog Rimskog Carstva. Taj je dan smatran i danom zimskog solsticija koji su Rimljani nazivali 'Bruma'. 
 
Yule
 
2013.12.02.Da.Grinchy.Code.04Poganski su Skandinavci održavali zimske julske svetkovine, krajem prosinca do početka siječnja. Palile su se julske cjepanice (panj, badnjak) u čast Thoru, bogu grmljavine, s vjerovanjem da će svaka iskra iz vatre predstavljati novorođenu svinju ili tele nadolazeće godine. Gozba bi trajala dok panj ne bi izgorio, uglavnom dvanaestak dana. Skandinavci još uvijek Božić nazivaju Julom, a u Engleskoj je riječ Yule sinonimna s Božićem. Poznat element ove proslave je i julski ovan ili koza, nazvan Julbock, koji je bio simbol te svetkovine. Julska koza ili Julbock je još uvijek jako prisutna u Švedskoj, na njoj jaše Jultomte koji djeci donosi poklone. Danas se umjesto cjepanice ili panja često peče i istoimeni kolač, najčešće s čokoladnim premazom kako bi što više izgledao kao pravo drvo.
 
Posljedice 
 
Ništa od ovoga nije novost, niti je tema ovoga teksta. U ovom članku želim prikazati kako prosječni čitatelj fantastike gleda na povijest nastanka Božića. Fantastika crpi svoju inspiraciju iz povijesti i mitologije pretkršćanskih poganskih kultura i civilizacija. Tako pojedinca čitanje fantastike često vodi proučavanju tih istih pretkršćanskih zajednica koje su mu zagolicale maštu kroz fantastičku beletristiku. Nerijetko su povijesni izvori koje tada pronalazi na internetu pristrani i negativno raspoloženi prema kršćanstvu i njegovu utjecaju na europsku i svjetsku povijest. Mješavina povijesnih činjenica i fikcije stvara romantizirano i pomalo naivno promatranje povijesnih zbivanja u kojem je kršćanstvo dežuran negativac na povijesnoj pozornici.
 2013.12.02.Da.Grinchy.Code.05
Po svoj prilici u prvim stoljećima datum Kristova rođenja nije bio poznat, pa prema  tome niti slavljen. Spis Deposito Martyrum iz godine 336. donosi prvi pisani spomen Božića spominjući datum 25. prosinca. 
Danas postoje dvije različite teorije o porijeklu datuma Božića:
a) teorija o zamjeni poganskog datuma
b) teorija o kršćanskom porijeklu datuma
 
Prema teoriji o zamjeni poganskog datuma, koju su H. Usener i B. Botte preuzeli od nepoznatog antičkog pisca iz Sirije, kršćani su uveli slavljenje blagdana Kristova rođenja nakon 313. godine kao zamjenski blagdan poganskim festivalima i praznicima koji su se inače slavili u to doba godine, kako bi se lakše pokrstilo pogane. Sam datum 25. prosinac je odabran, zbog u to vrijeme popularnog praznika rođenja staroperzijskog boga Mitre kojeg je popularizirao car Aurelijan izgradivši čak i hram Mitri.
 
Ovu teoriju prihvaćaju i zastupaju svi obožavatelji fantastike na osnovu nje zaključujući, ako je Božić kao jedan od glavnih kršćanskih blagdana sasvim preuzet iz poganskih vjerovanja, po datumu, simbolici i običajima, niti samo kršćanstvo ne može biti izvorno ni istinito.
 
2013.12.02.Da.Grinchy.Code.06Prema teoriji o kršćanskom porijeklu datuma, koji je ponajviše zastupao L. Duchesne, datum 25. prosinca je izabran na osnovu starog judeokršćanskog vjerovanja. Kršćanski pisci 3. st. po. Kr. potvrđuju kako je među kršćanima onog vremena bilo opće uvjerenje kako je Krist umro 25. ožujka (u ono vrijeme još nije bio osmišljen današnji način određivanja datuma Uskrsa). Stari Židovi vjerovali su kako se veliki događaji u povijesti spasenja povezani s nekom osobom događaju na isti datum. Mnogi su kršćani pozivajući se na ovo starožidovsko uvjerenje zaključili kako su se Isusova smrt i začeće zbili na isti datum, 25. ožujka. Iz toga razloga na taj dan je proglašen blagdan Naviještenja Blaženoj Djevici Mariji, a 25. ožujka je točno devet mjeseci prije 25. prosinca.    
 
Ovu teoriju obožavatelji fantastike ne prihvaćaju jer zbog nedostatka od kršćanske tradicije nezavisnih povijesnih činjenica i arheoloških dokaza smatraju kako je cio koncept samo naknadno opravdanje i još kršćanskih laži kojima se želi obraniti autentičnost očito lažiranog blagdana.
 
Tako svake godine u božićno vrijeme diljem internetskog vakuuma bukne na tisuće rasprava o pravom porijeklu Božića koje se redovito pretvore u tirade o kršćanskoj zavjeri da se zatre svaka kršćanstvu alternativna duhovna tradicija i o izgubljenom bogatstvu poganskih religija.
 2013.12.02.Da.Grinchy.Code.07
Nakon nekoliko godina ponovljenih iskustava i repriza gotovo identičnih rasprava počeo sam nazirati određeni uzorak u iznesenim mišljenjima i stavovima. Prosječni obožavatelj fantastike, pod utjecajem romantiziranog viđenja poganstva, zauzima iznimno negativan stav prema kršćanstvu. Zašto? Kršćanstvo traži istinski trud i napor u duhovnom napredovanju prema Božanskom. Nakon stoljeća familijarnosti između kršćanstva i društva, kršćanska religija je također izgubila i svoju novost, osjećaj mogućnosti i sposobnosti da se svijet može promijeniti. Na kraju, moć i bogatstvo koje se nakupilo tijekom vremena uzrokovalo je gubitak vjerodostojnosti mnogih kršćanskih duhovnih autoriteta. Zbog ovih okolnosti mnogi se odriču svoje matične kršćanske vjere i okreću se agresivnom ateizmu ili neopaganstvu. No, odabravši takav put nerijetko se nađu izloženi društvenom pritisku i neodobravanju još uvijek, barem formalno kršćanske većine. Tada se tipično javlja 'pobuna protiv establishmenta' i prvotna naivna zanesenost idilom pretkršćanskih prirodnih religija pretvara se u tvrdoglavi prkos i negativno identificiranje sebe u odnosu na druge. Više se ne određuju s 'Ja jesam' nego s 'Ja nisam', čime na kraju umanjuju vrijednost vlastite osobe i prvenstveno sebi izazivaju nepotrebnu bol i ogorčenje.
 
2013.12.02.Da.Grinchy.Code.08Prava tragedija nalazi se u tome što oni koji tako zaglibe odbijaju prihvatiti ikakvu pomoć. Pokušali su pronaći novi, nekršćanski izvor duhovnog bogatstva koji bi im omogući duhovni rast i odgovor na pitanje smisla života, ali previdjevši činjenicu kako su te pretkršćanske religije već stoljećima civilizacijske nadiđene, završili su u slijepoj ulici. Jedini način na koji im možemo pružiti pomoć, posebno u vrijeme velikih kršćanskih blagdana, kao što je Božić, jest vlastitim primjerom života pokazati istinski duhovni značaj takve svetkovine. Mi, koji se nazivamo kršćanima, moramo se trgnuti iz omamljujuće tromosti komercijaliziranog i isprazno tradicionalnog slavljenja vlastitih blagdana. Svake godine iznova imamo priliku istražiti i ostatku svijeta ponuditi duhovna bogatstva naše kršćanske duhovne tradicije.   
 
Još na ovu temu u slijedećem članku 'Da Grinchy Code: Addendum'
 
fr. Mirko Irenej Vlk OP