Čita li Bog znanstvenu fantastiku? - Dio VII.

Trick or treat - sedmi nastavak kolumne 'Čita li Bog znanstvenu fantastiku?'

2013.10.30.Trick.01

Obzirom na vrijeme godine mislim kako bih trebao skrenuti pažnju i na fenomen 'Noći Vještica' kojeg po naravi možemo svrstati u tematiku fantastike zbog načina na koji se danas pristupa, tumači i proslavlja ovaj starokeltski praznik. 

2013.10.30.Trick.03Noć vještica ili Halloween je noć uoči Svih svetih. Suvremeno ime ovoga poganskog praznika je skraćenica od starijeg naziva  "All Hallow's Eve" ili "Hallow Eve" (hrv. 'Svih Svetih Predvečerje' ili 'Sveto Predvečerje'), a prvenstveno se slavi u zemljama s tradicionalno keltskim kulturnim naslijeđem poput Irske, SAD-a, Kanade, Australije etc.
Problematičnost ovoga praznika prije svega leži u tome što se po datumu poklapa s kršćanskom svetkovinom Svih Svetih, no tome ću se još posvetiti nakon što razjasnim povijesnu pozadinu Noći Vještica.

 

Stari Kelti su 1. studenog tradicionalno slavili početak Nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti, Samhainu, što i jest originalan naziv ovog praznika. Osnovni koncept ovoga praznika bilo je vjerovanje kako u noći s 31. listopada na 1. studeni metafizičke granice koje dijele naš svijet smrtnika i nadnaravni svijet mrtvih, te drugih natprirodnih bića, postaju propusne što omogućava tim istim natprirodnim bićima i mrtvima da samo tu jednu noć u godini posjete naš svijet. Logika običaja maskiranja na tu noć leži u tome da su Kelti vjerovali kako maskama mogu prevariti ili eventualno prestrašiti svoje nadnaravne posjetitelje i tako izbjeći neželjene susrete ili otmice.


Dolaskom Rimljana, keltska i tradicionalna rimska mitologija se miješaju i nastaje sinteza dvaju vjerskih sustava: crni bog lova Samain (ili u starokeltskoj inačici 'Samhain') preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. Vjerovalo se kako mrtvi te noći posljednji put dolaze na2013.10.30.Trick.02 ovaj svijet, pa se na pragovima kuća ostavljala hrana ili izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi duše pokojnih pronašle put do svojeg posljednjeg počivališta. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta te je danas općepoznati simbol Noći vještica.

 

Važnost Samhaina za Kelte ležala je u tome kako je to bila posljednja proslava prije početka zime. Neobično jake zime i kasni dolazak proljeća ugrožavali su egzistenciju primarno ruralnog keltskog društva. Kroz mitološka tumačenja prirodnih procesa i obrede simpatetične magije osiguravali su preporod prirode u proljeće. Nada i obećanje u ponovno rođenje (njih samih kao i prirode) bio je melem koji je liječio psihičku nesigurnost naspram budućnosti.

 

Noć Vještica se također smatrala savršenom za razne magijske obrede divinacije i proricanja budućnosti. Razlog toga proizlazi iz keltskog koncepta protoka vremena. Suvremena civilizacija koristi linearni koncept vremena, koji ima svoj početak i kraj, dok je Nova godina tek početak nove revolucije Zemlje oko Sunca. Za Kelte ova noć je  označavala točku izvan vremena kada se prirodni poredak svemira vraća natrag u prvotni kaos i priprema se put prema obnovi toga poretka. Samhain je noć koja postoji izvan vremena i teži sagledavanju svih ostalih oblika vremena. U ovoj noći najbolje uspijevaju tehnike čitanja budućnosti.

 

2013.10.30.Trick.06Iz svega izloženoga vidimo kako su kontekst i bit Noći Vještica nekršćanski. Naravno, suvremeni stav jest kako u svemu tome nema štete ako se razumije porijeklo takvog praznika i ako ga se 'slavi' samo s namjerom da se dobro zabavi i ništa više. I stoga nije važno je li Noć Vještica nekršćanski praznik ili ne, jer moderni racionalni čovjek ionako ne vjeruje u sva ta stara poganska praznovjerja. Ah, kad bi sve bilo tako jednostavno…

 

Noć vještica ovdje nije bit problema nego prije simptom jednog dubljeg stanja, određene bolesti suvremene kulture: u otprilike posljednjih pola stoljeća u zapadnjačkoj civilizaciji odvija se intenzivan proces dekristijanizacije koji je dio jedne veće preobrazbe društva, svođenja čovjeka i cijeloga opsega njegova života isključivo na znanstveno-tehničku dimenziju. Mentalitet ovog novog racionalističkog, specifično znanstveno-tehničkog društva možda može izbaciti religiju, vjeru i duhovnost iz javnog mijenja, ali ne može u čovjeku poništiti tu bitnu dimenziju njegova bića, potrebu težiti odnosu s Božanskim.

 2013.10.30.Trick.04

Tako se nalazimo u apsurdnoj situaciji da se tradicionalna kršćanska religija sustavno potiskuje i diskreditira ostavljajući obične ljude u doslovno duhovnoj pustinji, jer ovo tehnologizirano društvo ne nudi nikakvu adekvatnu zamjenu. U odgovor na tu duhovnu izgladnjelost bujaju razni novi religijski pokreti, da sad ne ulazimo u detalje, među kojima se nalazi i pokret obnove pretkršćanskih poganskih religija, neopaganizam, iz kojeg izniče i praznik Noći Vještica.

 

Dodatni otežavajući čimbenik je što žanr epske fantastike naveliko vuče inspiraciju iz pretkršćanskih religija koje se opisuje u pretjerano romantičnom svjetlu, dok se istovremeno određene nesretne elemente iz kršćanske religije i srednjovjekovne povijesti prikazuje gotovo isključivo negativno. Ovaj stav nažalost 2013.10.30.Trick.05mnogi čitatelji fantastike nekritički preuzimaju i prenose u stvarni život zbog čega praznici poput Noći Vještica za njih u određenu ruku postaju način iskazivanja prkosa tradicionalnoj kršćanskoj vjeri u kojoj su odrasli, te simbol obnove “idiličnih“ starih poganskih religija.     

 

Dakle, Noć Vještica je pomalo naivan i djetinjast pokušaj kompenzacije općenitog nedostatka duhovnosti, jer je suvremena Noć Vještica očito osakaćena verzija negdašnjeg starokeltskog praznika, a uz to i još jedan mehanizam uvlačenja zabludjelih masa u kapitalističku kvazireligiju vječne potrošnje. No, unatoč tome što je moderna Noć Vještica tek osakaćena uspomena na negdašnje svetkovine druidske prirodne religije , iz kršćanske perspektive svejedno čini duhovnu štetu – u smislu da usmjerava mnoge na krive duhovne prakse i otupljuje osjetljivost ljudskog duha na pravu Istinu i Put prema Bogu.

 

fr. Mirko Irenej Vlk OP