Čita li Bog znanstvenu fantastiku? - Dio VI.

Je li znanost spasenje ili uništenje čovječanstva? - šesti nastavak kolumne 'Čita li Bog znanstvenu fantastiku?'

2013.09.24.Čita.li.Bog.SF.VI.01

U ovome članku želim obratiti pažnju na jednu od klasičnih tema znanstvene fantastike: 'Je li znanost spasenje ili uništenje čovječanstva?'. Iako je ova tematika tradicionalno znanstveno-fantastička, na primjeru koji dolje iznosim vidi se kako je pitanje koje postavlja i više nego aktualno danas.  

 

2013.09.24.Čita.li.Bog.SF.VI.02"CERN-ov veliki hadronski sudarač  i proizvodnja 'Božje čestice' je najambiciozniji pothvat u povijesti znanosti, bila su potrebna desetljeća da se teoretski i praktično konstruira, te potom izgradi. Sam projekt je vrijedan pet milijardi eura i trebao bi odgovoriti na neka iskonska pitanja postojanja, preko rekonstrukcije uvjeta koji su vladali u trenucima nastanka svemira, odnosno, Velikog praska prije 14 milijardi godina.

 

Više od 8 tisuća znanstvenika iz cijelog svijeta udružilo se ne bi li tehničkim i teorijskim obolom doprinijeli stvaranju potencijalno jednog od najvažnijih otkrića u povijesti čovječanstva. Osnovica cjelokupnog projekta su protoni, koji će se u pokusima sudarati te prema predviđanjima proizvoditi bljeskove materije i energije. Rezultat toga, nadaju se znanstvenici, biti će stvaranje malih nabora u prostor-vremenu - Higgsovih bozona.                                                                                 

 

Higgsov bozon, ili popularnije nazvan 'božjom česticom',  ključ je za razumijevanja mase, koja je do danas ostala 'neuhvatljiva', teoretski je predvidio još 1964. godine britanski fizičar Peter Higgs. Higgs  je objasnio kako svemir ipak nije prazan prostor, čak i kad se čini da je tako, već je ispunjen kvantnim poljem. Cilj pokusa je doznati što bi se eventualno dogodilo kad bi se polje moglo isključiti. Teoretski, sve bi se raspalo jer bi svaka moguća najsitnija čestica krenula brzinom svjetlosti na neku svoju stranu. U Higgsovom istraživanju, elementarni problem predstavljala je činjenica kako ovu teoretsku česticu koja bi morala biti bez mase te se kretati brzinom svjetlosti, do sada u praksi jednostavno nije bilo moguće sintetizirati ni eksperimentalno proučavati.

 2013.09.24.Čita.li.Bog.SF.VI.03 Medium

Ovo možda zvuči kao znanstvena fantastika, ali mnogi ljudi su izrazili zabrinutost da bi možda CERN-ov akcelerator čestica mogao stvoriti stanje lažnog vakuuma, time stvarajući novi veliki prasak i uništavajući svemir. Mnogi prosvjeduju i optužuju CERN-ove znanstvenike kako se igraju Boga i zazivaju uništenje cijelog čovječanstva uzurpacijom Božje stvarateljske moći i kako ovaj projekt jasno pokazuje oholost znanosti koja čovječanstvu pokušava uništiti vjeru u Boga. Znanstvenici odgovaraju kako nema stvarne opasnosti i kako su svi napadi na eksperimente koji se izvode u hadronskom sudaraču rezultat  zaostalih praznovjerja i neutemeljenih iracionalnih strahova. Ovakvi napadi i optužbe  guše znanstveni napredak i potragu za znanjem koja služi samo na boljitak čovječanstvu."  

 

Retorika poput ove stvara nepotrebnu famu, kontroverziju i paniku bez ikakva racionalnog temelja. Potom ju iskorištavaju pojedinci i skupine koji žele oblatiti vjerodostojnost i ugled religije, obeščastiti ideju Boga, poradi promicanja vlastitih ideologija. Za mnoge to je ideologija 'tehnološke utopije', uvjerenje kako će tehnologija i tehnološki napredak riješiti sve ljudske egzistencijalne probleme, pa i same mane ljudskog karaktera kao što su pohlepa, agresivnost, siromaštvo, rat i nepravda.

 

2013.09.24.Čita.li.Bog.SF.VI.04Ova ideologija je kao i mnoge prije nje, npr. komunizam ili nacizam bez dokaza pretpostavlja kako je čovjek u svojoj naravi dovršeno i kompletno biće, koje se više nema u čemu razvijati, na neki način savršeno biće. No, i najpovršniji pregled ljudske povijesti dokazuje apsurd i neistinitost ove pretpostavke. Ako povijest ičemu služi, onda je to da prikaže napredak ljudskoga društva prema uvijek boljem ostvarenju ideala istinske ljudskosti. Ako je čovjek zaista dovršeno biće, čemu onda težiti prema tome idealu ljudskosti? Zar ne bi taj ideal već trebao sam po sebi biti ostvaren?

 

Istina zapravo leži drugdje. Sve te ideologije koje se temelje na pretpostavci dovršenosti ljudske naravi su oružje koje ima samo jednu svrhu – uvjeriti čovječanstvo kako nema više čemu težiti, nastojati ka boljem sutra, nego da treba biti zadovoljan s ovim što se ima. Dakle, čovjeka se želi pasivizirati, omamiti poput kakve životinje kako bi ostala pokorna i nesvjesna svoje snage. Sa stajališta vjere, čovjek nipošto nije dovršeno biće nego pred sobom ima još dug put duhovnog napretka pojedinca i društva u cjelini. No svaka promjena zahtijeva svojevrsno 'uništenje' staroga poretka stvari, a to ne odgovara vlastdršcima.

 

Pravi sukob je ovdje između političke ideologije, kojoj je cilj uvijek steći i zadržati moć, i religije, dviju temeljnih društvenotvornih sila, a nagrada je sama budućnost čovječanstva. U određenom smislu, može se reći kako je u ovome sukobu znanost čak i žrtva. Znanost je po sebi objektivna, nema neku svoju specifičnu ideologiju. Znanost je oruđe kojemu je svrha pomoći čovjeku i unaprijediti njegove životne uvjete, te kvalitetu ljudskog života. Poziv znanosti je promatrati stvarnost bez predrasude, proučavati cjelinu stvarnosti u dosegu ljudskog razuma i mašte.

 2013.09.24.Čita.li.Bog.SF.VI.05

Ljudski razum je pak sposoban doći do zaključka o postojanju Boga, stoga i na znanost spada proučavati Boga. Vjera i znanost imaju isti cilj, svaka od ove dvije mogućnosti svojim sredstvima teže doseći Boga. U tome se vjera i znanost sastaju i prepoznaju kao međusobno komplementarni načini spoznaje Boga. Zbog toga je potrebno, ako se želi što jasnije i cjelovitije spoznati Boga, jednako oslanjati i uvažavati vjeru i znanost – jer svrha je vjere odgovoriti 'zašto' je Bog stvorio Čovjeka i sve postojanje, dok znanost odgovara 'kako' je to Bog učinio.

 

Postavi li se sad opet pitanje s početka ovoga članka, 'Je li znanost spasenje ili uništenje čovječanstva?', očito je kako je samo pitanje postavljeno na krivi način. Znanost sama ne može donijeti ni spasenje ni uništenje čovječanstvu, kao oruđe o nama samima ovisi hoćemo li ju upotrijebiti na svoju štetu ili korist. Uravnotežen pogled na svijet, jednako uvažavajući mogućnosti znanosti i zahtjeve vjere, jedini je način na koji se može očuvati budućnost vrijednu života s ljudskim dostojanstvom. Ovo je autentično kršćanska poruka koliko i općenito ljudska, nije važno je li izražena u znanstvenoj fantastici, umjetnosti ili Papinoj enciklici.

 

fr. Mirko Irenej Vlk OP