Jesu dulcis memoria

2015.06.17a

Otajstvo euharistije nam uvijek prilazi u svezi spomena i prisutnosti Isusa Krista.

____________________________________________________________________________________


Vjerujem da je mnogim kršćanima poznat liturgijski himan koji govori o Kristovoj prisutnosti i njegovoj slatkoći:


Na Isusov se spomen sam
u duši budi dragi plam,
al' vrh milinama je svim
u milom društvu kad si s njim.


2015.06.17cNo poslušavši isti taj himan u motetu Tomasa Luisa de Victorije (1548. – 1611.) uočio sam nekoliko novih detalja koje si prije nisam nikad posvijestio.


Riječ je o sasvim drugom pristupu ukoliko taj himan čitamo na latinskom jeziku jer se u tom slučaju i drukčije shvaća. Na latinskom ide ovako:


Jesu dulcis memoria
dans vera cordi gaudia
sed super mel et omnia
eius dulcis praesentia.


Impresionira me kontrast koji se uočava između memoria i praesentia. Himan želi reći u doslovnom prijevodu: Spomen na slatkog Isusa daje srcu prave radosti, ali iznad meda i svega drugog jest njegova slatka prisutnost.


Sam spomen na njega budi u njegovim vjernicima sve emocije koje su povezane s vjerom i koje nas u ljubavi spajaju sa samim Bogom, ali još više od toga jest ipak njegova prisutnost koja u otajstvu euharistije nas same dotiče, prožima i preobražava.


Bog jest i ostaje uvijek skriveni Bog koji nam se ne može do kraja otkriti jer još uvijek nismo sposobni ni gledati ni primiti žar njegove istine i ljubavi. Zato se u graničnim situacijama naše vjere u kojima nadilazimo sami sebe i ulazimo u Božje otajstvo često pojavljuje u nama osjećaj strahopoštovanja pred Bogom i njegovom prisutnošću. Strahopoštovanje i ujedno radost kao dvije naizgled suprotne emocije u nama se snažno bude u liturgijskom slavlju baš kao što su obilježile i osjećaj žena kada su se susrele s uskrslim Kristom. (usp. Mt 28,1-10)

2015.06.17b
Vjerujem da se ta radost i strahopoštovanje mogu na poseban način osjetiti i u biseru renesansne skladbe Tomasa Luisa de Victorije Jesu dulcis memoria. Ukoliko ste ljubitelj klasične glazbe i autentičnog liturgijskog govora, predlažem da posluhnete ovaj motet i time potvrdite mišljenje koje u Crkvi postoji od samih početaka – da glazba može biti medij iskustva vjere.


fr. Josip Cota OP