Duhovni lik sv. Franje Colla

2015.05.20.franjo1

 

Sv. Franjo Coll y Guitart, dominikanac čiji smo spomendan jučer proslavili, rođen je 18. svibnja 1812. g. u Gombrenyu, seocu u katalonskim Pirinejima, u Španjolskoj. S četiri godine ostao je bez oca, a s petnaest godina i bez majke. Kao prognani redovnik za vrijeme masovnog dokidanja samostana i protjerivanja redovnika u svojoj domovini, bio je neumoran apostol Krunice, duhovnik i pučki misionar, čovjek radikalne vjere i radosne nade, pun sućuti i Božje ljubavi.

 

U svome djetinjstvu osjetio je siromaštvo života, ali i ljubav braće i sestara, a posebno majčinsku ljubav koja mu je govorila o velikoj ljubavi Božjoj, čega se često sjećao i kao propovjednik u starijim godinama života stavljajući primjer svoje majke kao uzor majkama koje su ga slušale. Obitelj mu je živjela životom žive vjere pa nije čudo da se je i u pobožnom dječaku rodila želja da i sam postane svećenik.

2015.05.20.franjo2Njegov govornički dar, odgoj i znanje što ga je primio u samostanu u Geroni, a osobito evanđeosko svjedočenje njegova života, učinili su da je bio rado slušan u čitavoj Kataloniji. Kao pučki misionar pješačio je siromašno odjeven od sela do sela, od grada do grada. Baš kao da su se vratila vremena sv. Dominika koji je pješice prokrstario velikim dijelom Europe.

 

„O. Coll je shvatio da je vjerska situacija početkom 19. st. na jugu Pirineja slična onoj koju je sv. Dominik sreo na početku 13. st. Onako kako je sv. Dominik propovijedao istine vjere albigenzima, tako će o. Franjo propovijedati istine vjere onima koji su vjeru zanijekali ili su prema njoj postali ravnodušni" (usp. Pismo Učitelja Reda, O. Vincent de Couesnongle)

 

U svom propovijedanju imao je velik uspjeh. Crkve su bile premalene da prime sve koji su htjeli čuti njegovu riječ. Propovijedao je i na gradskim trgovima, a svuda je u ispovjedaonici bio prvi. Nagrade nije tražio – sve je činio za ljubav Božju – zadovoljan s onim što mu je narod donosio, a od toga je dijelio siromasima.

 

2015.05.20.franjo3O pobožnosti Krunice prema kojoj je gajio posebnu ljubav, između ostalog, piše:

 

„Uzrok malog duhovnog napretka u pojedinoj duši je u manjku razmatranja; onaj koji želi napredovati na putu vječnog spasenja dobro će učiniti da se svaki dan vježba u razmatranju. To je razlog zbog kojeg je Bl. Djevica u svojoj brižnoj ljubavi za veće dobro i vječno spasenje duša ustanovila pobožnost sv. Krunice povezujući riječi molitve s razmatranjem otajstava. Mislena molitva i usmena molitva dva su krila koja Marijina krunica nudi kršćanskim dušama. Krunica sa svojih 15 desetica i toliko otajstava, koja nas sjećaju na pomirenje ljudi s Bogom, jesu ljestve po kojima se penjemo u nebo" (Ljestve u nebo)

 

Za čitavog svog života o. Franjo Coll ostao je povezan s Družbom sestara dominikanki od Navještenja koju je ustanovio i za čiji se duhovni napredak brinuo. Kakav taj njihov život mora biti vidi se najbolje iz Pravila koja im je on napisao:

 

„Drage sestre, prije svega brinite se za sebe, a tek na drugom mjestu za pouku djece. Dobro uređena ljubav počinje od samog sebe: morate se prije svega brinuti za vlastito posvećenje... vatra uzrokuje drugu vatru, jedno svjetlo drugo svjetlo. Tako je i s duhovnim stvarima: da poučavamo druge u poniznosti, moramo biti sami ponizni; poučavati ljubav može samo onaj koji je i sam prakticira... ljudi više vjeruju u ono što vide očima, nego što čuju ušima. Krist Gospodin počeo je poučavati put u nebo najprije djelima, a tek zatim riječima."

 

Zato, nastavlja o. Coll, „život redovnica mora biti život molitve. Molitva je kao vatra za željezo. Dok je željezo hladno, tvrdo je i teško ga obrađujemo, ali kad se stavi u vatru, postaje podatljivo i lako prihvaća oblik koji mu kovač želi dati. Tako i naše okorjelo srce nesposobno je podvrgavati se opsluživanju svetog zakona Gospodnjeg, ali u vatri molitve ražari se, ublaži i postaje poučljivo i podatljivo pod utjecajem milosti koja se daje u molitvi. Zato vam, drage sestre, preporučam i ponovo preporučam, ne prezirite život molitve."

 

2015.05.20.franjo4Doista, o. Coll bio je pravi sljedbenik sv. Dominika. Slijedio ga je u propovijedanju, slijedio ga je u molitvi, slijedio ga je u pokori kako svjedoče sačuvani pokornički predmeti. Dao je drugima Pravilo Dominikanskog reda, ali je i sam nastojao živjeti kao živi član dominikanske obitelji. Iako je najveći dio života proveo izvan samostana, nikada nije prekinuo vezu s poglavarima Reda. U važnim odlukama tražio je njihovu suglasnost i odobrenje, a i Red ga je priznao svojim članom povjeravajući mu, među ostalim, dužnost da se brine za sve klanove Trećeg reda u Kataloniji. Uvijek je nastojao živjeti u skladu s Pravilima Reda. Zato su mu Ustanove Reda bile stalno u rukama što svjedoči i knjiga Konstitucija po čijoj se istrošenosti vidi koliko se njome služio.

 

Postupak za njegovu beatifikaciju započeo je 3. ožujka 1930. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 29 . travnja 1979. Nakon što je 7. prosinca 2008. priznato čudo ozdravljenja po njegovu zagovoru, papa Benedikt XVI. proglasio ga je svetim u Rimu 11. listopada 2009.

 

IZVOR: Josip MLINARIĆ, Svjedoci obnove, II. DIO, Zagreb, 1992., 249.–273.

 

fr. Gabriel M. Baćak OP