Pismo svete Katarine

2015.04.29.katarina.01

O blagdanu svete Katarine Sijenske, naučiteljice Crkve i dominikanske trećoredice (1347. - 1380.), donosimo vam Katarinino pismo majci, gospođi Lapi.

 

 

Gospođi Lapi, svojoj majci prije nego li se povrati iz Avignona

 

U ime raspetoga Isusa Krista i slatke Marije!

 

Premila majko u Kristu slatkome Isusu! Ja nevoljna i nedostojna vaša kćerka Katarina tješim vas u dragocjenoj krvi Sina Božjega. Živo želim, da vas vidim pravom majkom ne samo moga tijela nego i moje duše. Ja mislim da će nestati u Vama pretjerane nježnosti kad budete u meni ljubili više dušu negoli tijelo i neće vam biti toliko teška moja tjelesna odsutnost. Dapače, bit će vam na utjehu, i tada ćete moju odsutnost pregorjeti, kad promislite da je to na čast Božju.

 

2015.04.29.katarinaKad budete tako radili na slavu Božju, duša će moja napredovati u kreposti, i mnogu će milost s neba dobiti. Vi pak, premila majko, kad budete više ljubili moju dušu negoli moje tijelo, nećete biti tužni nego veoma utješeni. Ja želim, da se ugledate u slatku majku Mariju, koja nam na slavu Božju i za spasenje naše darova svoga Sina umrla na drvu presvetoga Križa. Osamljena, kad je Krist uzašao na nebo, Marija osta sa svetim učenicima. Promislimo, kolika li je to bila utjeha za Mariju i za učenike. Rastanak, pak, kolika je bila žalost. Ipak na čast i slavu svoga Sina, a za dobro čitavoga svijeta Ona privolje da se apostoli raziđu po svijetu. Radije odabra teškoću biti bez njih, negoli utjehu da ostane s njima, i to jedino iz ljubavi prema časti Božjoj i našemu spasenju. Ja dakle želim da se u Nju ugledate, predraga majko. Dobro znate da ja moram slijediti volju Božju, a ja znam da vi to želite. Njegova je volja bila da ja odem: moj odlazak nije bio bez njegove promisli, bez ploda i velike koristi. Po njegovoj volji pođoh, a ne po ljudskoj. Tko bi drukčije rekao, krivo bi rekao i ne bi bila istina. Tako će mi trebati i unaprijed raditi sljedeći njegove stope na način i u vrijeme, kako se svidi njegovoj nedokučivoj dobroti. Vi pak, kao moja dobra i mila majka, ne smijete se žalostiti, nego s radošću morate podnositi svaku poteškoću na slavu Božju i na Vaše i moje spasenje. Sjećam se da ste tako radili radi dobra, kad su se Vaša djeca dijelila od Vas idući za vremenitim bogatstvom; a sada, kad se radi o vječnome životu, tako Vam je teško, te kažete da ćete svisnuti ako Vam odmah ne odgovorim. A to vam se događa s toga što više u meni ljubite onaj dio što sam primila od vas, to jest ovo vaše tijelo kojim ste me zaodjeli, negoli onaj dio koji sam primila od Boga.

 

Podignite, podignite majko, svoje srce i dušu k slatkome i presvetome križu, pod kojim slabi svaka tegoba, podnesite nešto vremenite muke da izbjegnete vječne, koje smo zaslužili za svoje grijehe. Utješite se dakle, za ljubav raspetoga Krista i ne mislite da ste ostavljeni niti od Boga niti od mene. Dapače, primit ćete preobilatu utjehu i radost će kudikamo biti veća negoli je bila žalost.

 

Skoro ćemo se s Božjom pomoći povratiti; a ne bismo se ni sada zaustavili da nas nije zadržala teška Nerijeva bolest. Bili su bolesni i učitelj Ivan i fra Bartolomej... Drugo ne govorim. Preporučite nas Bogu. Ostanite u svetoj i slatkoj  ljubavi Božjoj. Isuse slatki! Isuse ljubavi!