Uskrsnuće

2015.04.05.uskrs1

Samo Bog koji je Onostran može po uskrsnuću uspostaviti skladan mir i red u našem svijetu i našim životima.


2015.04.05.uskrs5Glede uskrsnuća čini se da je samo jedna stvar sigurna: o njemu ne znamo skoro ništa, ili ako i znamo nešto, onda je to vrlo malo. Uskrsnuće je misterij koji definitivno nadilazi mogućnost istinskog razumijevanja. Utjelovljenje Sina Božjega je također misterij kao i njegov ovozemaljski život te pogotovo muka i smrt na križu. No, njih je lakše razmatrati i razumijevati jer sve što se s Isusom zbivalo na ovoj zemlji je vidljivo, opipljivo i shvatljivo, ali uskrsnuće potpuno nadilazi granice ovog svijeta i zato ga je teško shvatiti. Bilo bi vrlo suženo i siromašno shvaćati Isusovo uskrsnuće kao puko ustajanje iz groba onako kako je u njega bio i položen. Kristovo uskrsnuće nije se dogodilo isto onako kako se dogodilo npr. Lazarovo uskrsnuće. Razlika između njih dvojice jest ta što je Lazar ponovno vraćen u ovaj život u kojemu je opet morao umrijeti. Nasuprot tome, Kristovo uskrsnuće nije samo „reanimacija mrtvog tijela", nego je nepovratno ustajanje na novi, konačni i neuništivi život. To je onaj život koji zbog svojeg savršenstva i punine ne može biti nastanjen ovdje u našem svijetu koji je prolazan i raspadljiv, inače bi uništio njegovu prolaznost i raspadljivost jer u njegovoj blizini zbog apsolutne snage života ne može biti ništa smrtno i ništa što bi propalo. Moć tog života oživljava sve što dotakne. Međutim, premda sila uskrsnuća ne može u punini pripadati ovome svijetu, mi već sada možemo pripadati njemu, i to vezom ljubavi koja nalik uskrsnuću može oživljavati ono što ljubi.


2015.04.05.uskrs2Nastojimo li dakle razumjeti uskrsnuće, susrećemo se s teškoćama. Usprkos tome, prisutnost njegove sile može se zamijetiti kako već sada i ovdje kod nas djeluje. Promotrimo samo scenu dolaska žena na Kristov grob da pomažu njegovo tijelo u Evanđelju po Marku (Mk 16,1-8). Što tu nalazimo? S jedne strane, ono što one traže, ne nalaze jer Isus „nije ovdje". S druge strane, ono što nisu očekivale, već se dogodilo: kamen s vrata je odvaljen. Grob je bio kuća uskrsnuća, a zbog njegove apsolutne sile kamen kao simbol krajnjeg mrtvila, neživotnosti i hladnoće smrti nije mogao ostati na vratima groba. Događaj preporođenja života odvalio ga je s vrata da iskrenoj vjeri pobožnih žena ne zapriječi susret sa Životom. Vrata su simbol susreta i otvorenosti, a Živi i od sada Neumrli Krist dokida bilo kakvu zapreku susreta s njime.


Na vratima Kristova groba događa se susret koji nije bio očekivan. Isus Krist jednostavno više nije tu, a umjesto njega i u njegovo ime jedan mladić se nalazi u grobu obučen u bijelu haljinu. Tog mladića valja shvatiti kao anđela, odnosno kao nebesko biće. On sjedi zdesna - ne piše doduše u odnosu na što on sjedi zdesna, no to nije ni važno, time se samo želi posvetiti pažnja desnici. Taj izraz „sjediti zdesna" izgleda pomalo proturječan ukoliko ga se promatra na dubljoj razini. Sjedenje je simbol mira, počinka, smirena pouzdanja i bezbrižnosti, a desnica simbolizira apsolutnu moć, silu i djelotvornost kojom je Bog Otac uskrisio svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista i time u povijesti spasenja izveo najveće djelo s kojim se po sili ne može mjeriti nijedno drugo. Ono označava konačnu pobjedu i trijumf nad onim čega se najviše bojimo, a to je smrt. I sâm je proročki rekao: „Bit ću tvoja smrt, o smrti!" Takva pobjeda, sila i slavlje, a ujedno takav mir, počinak i spokoj! Oboje imamo na prekrasan način sažeto u mladiću koji se nalazi u Kristovu grobu. U tom mladiću koji kao anđeo predstavlja onostranost evanđelist želi pokazati da samo Bog koji je Onostran može uspostaviti tako skladan mir i red u našem svijetu i našim životima. I premda ne možemo razumjeti što uskrsnuće u svojoj biti jest, u njegovu iskustvu mi crpimo snagu za naš život jer „Krist uskrišen više ne umire, smrt njime više ne gospodari." Iskustvo novog Kristova života je neiscrpivo vrelo snage i milosti koje nas preobražava u sinove Božje i sinove uskrsnuća.


2015.04.05.uskrs4Što pred tako veličanstvenim djelom može krhki čovjek? Može samo drhtati i uzmaknuti u strahu. Zato žene s groba odlaze bježeći u strahu, drhtanju i jezi. U Evanđelju po Marku motiv straha je vrlo naglašen. U susretu s Isusom ljudi često osjećaju strah jer prepoznaju u njemu već za njegova ovozemaljskog života njegovo uskrsno dostojanstvo. Taj strah ne znači da od Boga trebamo bježati, nego upravo suprotno: on nas uči da si uvijek trebamo posvješćivati da je uskrsnuće dar, a ne da ga mi sami možemo proizvesti. On nas uči poniznosti i poklonstvenom štovanju prema Onome koji to jedini zaslužuje.


Postoji još jedan zanimljiv detalj u pohodu Kristova groba koji se ne smije previdjeti: „Žene nikome ništa nisu rekle jer su se bojale." To što one nisu ništa nikome govorile ne znači da i mi ne smijemo govoriti drugima o Bogu. Štoviše, mi trebamo propovijedati ono što nam je Bog učinio, a ovdje se želi reći nešto sasvim drugo. Samo stvari duboke intime ne dijelimo s drugima. Postoji duboko u nama jedan dio nas samih koji nikada ne komuniciramo drugima bez obzira na to koliko mi bili dobri sa svojim prijateljima. Odnos sa svakim čovjekom ima svoju granicu, jedino je odnos s Bogom neograničen jer on sve savršeno vidi i zna. Njemu uvijek možemo reći sve i povjeriti bilo što i to bez straha da će nas krivo razumjeti jer baš On se u nama nalazi u onoj najdubljoj dubini. Tamo nam u bezgraničnom milosrđu i ljubavi uvijek daje klicu uskrsnog života te premda ne možemo razumski prodrijeti u sadržaj Kristova uskrsnuća, itekako osjećamo u sebi njegovu djelotvornu prisutnost. Zar susret žena s uskrsnućem nije iskustvo koje je duboko osobno i intimno?


Sveti Pavao također govori o važnosti osobnog susreta s Isusom Kristom, a ove njegove riječi svaki kršćanin treba uzeti kao program svojeg kršćanskog života: „S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist!"

Fr. Josip Cota OP

2015.04.05.uskrs3