Život brata Rogera i nastanak zajednice Taizé - Dio I. i II.

DIO I. - U tijesto podijeljenih Crkava umiješati kvasac zajedništva

[ za 'DIO II. - Sjeme Taizea klija i razvija se u prekrasan mladi cvijet' proslijediti dolje]

2013-04-25 Taize 1

Čovjekova povijest je obilježena mnogim usponima i padovima, uspjesima i neuspjesima, mirom i ratom, ljubavlju i mržnjom, srećom i nesrećom, … I upravo ta čovjekova povijest kao da se zrcali u svakom pojedincu, kao da iz svakog pojedinca šalje jasnu poruku da se povijest uvijek, po nekom cikličkom zakonu, ponavlja neprestano aktualizirajući minule vjekove. No, povijest pamti i onu skupinu pojedinaca koji su se uspjeli odhrvati sudbonosnom zagrljaju mase. Takvi nam ljudi pružaju vjeru da život nije začarani krug čovjekovih čežnji, s jedne strane i čovjekovih nesigurnosti u svoje čežnje, s druge strane, već da je život uzlazna putanja na kojoj se zbiva radnja čovjekovih slabosti i nadilaženja tih slabosti pouzdanjem u Osobu koja nas doziva u onostranost naših mogućnosti.

 

Djetinjstvo i mladenaštvo

 

2013-04-25 Taize 2Svaka priča o nekome velikanu ili općenito o čovjeku, počinje daleko prije njegovog životnog djela, prije njegovog koraka kojim je obilježio povijest svijeta ili pak svoju osobnu povijest. Tako ćemo i govor o bratu Rogeru započeti od njegovog djetinjstva, koje je odigralo bitnu ulogu u nastanku onoga što će kasnije izrasti u Taizé.

 

Brat Roger, punim imenom Roger Louis Schutz – Marsauche, rodio se u selu Provance u Švicarskoj 12. svibnja 1915., posljednje od devetero djece. Obitelj je vjerski pripadala reformiranim kršćanima. Rogerov otac Charles je bio pastor. U obiteljskoj kući je uvijek bilo živahno i živo. Uz djecu – jer gdje su djeca, tu je i igra i svojevrsna gužva – tu živahnost su podupirali zvuci glasovira, koji je svirala majka Amelie, a sam Roger je jako volio glazbu, toliko da je ponekad znao uzeti gramofon, pronaći kutak u kući i slušati glazbu (Čajkovskog ili Chopina) dok ne bi zaplakao od sreće. Jako je volio cvijeće i šetnje.

 

2013-04-25 Taize 3

Od ranog djetinjstva na njega je bitno, gotovo u cijelosti na njegovu buduću misao o Taizeu, utjecala njegova baka Marie – Louise koja je živjela u sjevernoj Francuskoj gdje je doživjela sve strahote Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.). Nije se dala pokolebati ni nakon što je u njenom povrtnjaku eksplodirala bomba, dok je druga pala u knjižnicu njenog pokojnog muža. U paklu rata, pomagala je izbjeglicama, djeci i trudnicama. Nije joj išlo u glavu da kršćani u Europi ubijaju jedni druge. Kad bi se različite kršćanske konfesije napokon izmirile bio bi to prvi korak k sprječavanju novih ratove – tvrdila je uporno.

 

Sve su ovo trenuci koji su se duboko ukorijenili u svijest mladog Rogera. Na prvom Europskom susretu mladih u Rimu 1980. u dupkom punoj bazilici svetoga Petra, mladim hodočasnicima brat Roger je rekao: ''Životno svjedočanstvo moje bake, pokazalo mi je sasvim konkretan put. Njezina odluka da u Prvom svjetskom ratu primi siromahe i da u sebi samoj traži pomirdbu dalo je pečat cijelom mom životu. Pronašao sam svoj identitet kao kršćanin u tome da vjeru moga podrijetla pomirim s tajnom katoličke vjere, a da pri tom ne prekinem zajedništvo ni s kim.''

 

2013.04.25 Taize 4 

Za mladog čovjeka danas, štoviše, za mladog kršćanina, možda je vrijedno spomenuti Rogerovo iskustvo vjere: ''Nekoliko godina, moja je vjera bila uzdrmana. (...) Nisam dvojio u Božje postojanje, nego u mogućnost da živim u zajedništvu s njime. Ponekad se nisam usuđivao moliti. (...) Postojao je jedan nevidljivi svijet u koji nisam mogao prodrijeti.'' Iskustvo bolesti – obolio je od tuberkuloze – kao i iskustvo bliskog susreta sa smrću  njegove sestre Lily, nagnalo je mladog Rogera da pokuša ponovno moliti. Jedino što je uspio izreći bile su riječi psalma: ''Lice ću tvoje, Gospodine, tražiti!''

 

Za vrijeme studentskih dana Roger se često pitao: ''Postoji li na našoj zemlji put koji vodi tako daleko da se može sve razumjeti o drugome?'' Nakon svojevrsnog obraćenja koje je bilo odgovor na postavljeno pitanje: ''Ako taj put postoji, počni od samoga sebe, kako bi sve razumio kod svakoga čovjeka. Toga sam dana bio uvjeren da je ta odluka konačna i da će vrijediti do smrti.''

 

Prvi koraci ka Taizéu

 

2013-04-25 Taize 5Prije nego li je završio studij, Roger je počeo 1940. godine tražiti kuću kako bi ''zajedno s drugima živio bitne dimenzije kršćanstva, kao skromni znak zajedništva.'' Budući da je u Europi još harao Drugi svjetski rat (1939. – 1945.) i željezničke veze nisu bile u funkciji, a mostovi su bili srušeni, Roger se u potragu za kućom gdje će zasijati svoju klicu o zajedništvu, uputio biciklom. Nedugo nakon što je krenuo u potragu, Roger je došao do sela Taizé i na jednoj kući ugledao natpis 'Kuća na prodaju'! U selu je živjelo svega pedesetak ljudi – prava ljudska pustinja! Svratio je do jedne starice kako bi zatražio nešto za pojesti. U razgovoru, starica mu je rekla: ''Kupite kuću i ostanite ovdje. Tako smo sami!'' To se dogodilo 20. Kolovoza 1940. godine i može se reći da je to početak Taizéa. Kasnije je brat Roger znao objašnjavati: ''Izabrao sam Taizé jer je žena bila siromašna. Krist govori kroz siromahe i dobro je poslušati ih. Doticaj s njima čuva vjeru da ne postane neodređena i nestvarna.''

 

Kupio je kuću i odmah počeo obrađivati susjednu zemlju i uređivati malenu kapelu u kući. Imao je tek jednu kravu koju je naučio musti. Svakodnevno su mu dolazile izbjeglice, među njima Židovi, koje je hranio onim što je imao: juhom od kopriva i puževima. Zbog toga je postao meta Gestapa jer je Taizé bio na granici sjevernog djela Francuske pod Njemačkom vlašću i južnog dijela koju je držao njemački orjentiran general Pétain. Netko ga je iz sela u jednom trenutku izdao i brat Roger je morao otići u Švicarsku, u Ženevu, gdje je s trojicom prijatelja, jednim teologom, agronomom i lončarom nastavio živjeti ono što je u Taizéu započeo.

 

DIO II. - Sjeme Taizéa klija i razvija se u prekrasan mladi cvijet

 

2013-04-26 Taize 6 Godine 1944., kada je Francuska bila oslobođena od okupatora, Roger se s braćom vratio u Taizé i tamo se brinuo za njemačke zarobljenike koji su bili smješteni u dva obližnja logora. Međutim, braća nisu mogla spriječiti ogorčene žene koje su izgubile muževe u njemačkim koncentracijskim logorima, kada su upale u logor s njemačkim zarobljenicima i na smrt pretukle jednog mladog i teško bolesnog zatočenika. Taj mladi čovjek je bio katolički svećenik. Trideset godina nakon toga događaja, prilikom primanja Mirovne nagrade za mir u Frankfurtu, brat Roger je rekao: ''Bile su to godine u kojima je mrržnja kao nikada do tada rađala samo mržnju. Međutim, taj na smrt zlostavljani mladi svećenik u svojim posljednjim trenucima zračio je samo mirom i praštanjem.'' Nakon rata, mnoštvo djece je ostalo siročadima. Stoga je brat Roger pozvao svoju najmlađu sestru Geneviève, da se brine za tu djecu. Geneviève se nikada nije udala i nije osnovala vlastitu obitelj, ali je ipak postala mnogostrukom prebakom.

 

 2013-04-26 Taize 7''Neka u tvojem danu rad i odmor budu oživljavani riječju Božjom; u svemu sačuvaj nutarnju tišinu srca da bi ostao u Kristu; prožmi se duhom Blaženstava: radošću, jednostavnošću, milosrđem.'' Riječi su koje polako postaju magna charta svakodnevnog života u Taizéu. Izagarali su žarkom željom za jedinstvom: ''Htjeli bismo uprisutniti viziju rastrganosti Tijela Kristova. Naša zajednica mora biti ognjište ekumenizma!''  Znao se brat Roger upitati zajedno s ostalom braćom: '' Tko smo mi?'' i odmah nadodajući odgovor: ''Mala, krhka zajednica koja se drži lude nade: nade u uzajamno pomirenje svih krštenih ljudi (...) Mi smo skupina kojaposjeduje osobne slabosti i istodobno zajednica koju posjećuje Drugi od nas samih.'' To je tzv prispodoba zajedništva. Brat Roger je sastavio Pravilo koje je dobilo ime Izvori iz Taizé, a započinje riječima: ''Od sada nisi više sam. U svemu računaj sa svojom braćom. Ne ostaj nikada na mjestu, napreduj sa svojom braćom. Samoću voljeti, odjeljivanje prezirati.''

 

2013-04-26 Taize 8Glas brata Rogera kao da još uvijek glasno odjekuje, danas kada se bojimo da se Crkva urušava pred ''razotkrivenim'' grijesima njenog strukturalnog postojanja; kada opada broj vjernika, kada se čini da Crkva gubi tlo pod nogama koje se pod njom otvara i polako ju guta; kada vlada opća vjerska ravnodušnost; kada možda vlada svojevrsni strah od naše buduće vjerske egzistencije u svijetu; kada smo i sami dovedeni pred zid sumnje... Zato Roger govori ohrabrujuće: ''Znaš da je Isus Krist došao za sve, a ne samo za neke; povezao se sa svakim ljudskim bićem bez iznikmke. (...) Podržan zajedničkom snagom – raduj se, nisi više sam, u svemu napreduješ sa svojom braćom! (...) Neka se nitko ne osjeća uhvaćenim u ime Crkve. Ne znamo kako, no Bog preuzima i preoblikuje ovaj svijet, spor u vjeri, samom prisutnošću kršćana.'' Život u Taizéu je od početka bio jednostavan. Za brata Rogera, živjeti jednostavno i siromašno, značilo je živjeti intenzivnije, s više mašte, prepoznati tajne jednostavne ljepote stvaranja, zajednički dijeliti ono što je svima na raspolaganju, odustati od gomilanja zaliha.

 

Takav način susreta s mladima u Taizéu, nije ostao življen samo u Taizéu, braća se nisu vezala uz Taizé. Počeli su se nastanjivati u najsiromašnijim predjelima zemlje kako bi suosjećali i živjeli s najsiromašnijima i najugroženijima. Braća se trude biti s najsiromašnijima, zatvorenicima, s djecom na ulici, umirućima, sa svima onima koji su nedostatkom ljubavi i gubitkom ljudskih veza povrijeđeni do u dubinu duše. S druge strane, Taizé se otvara svima, a ponajviše mladima koji su iz godine u godinu dolazili u sve većem broju. Roger je mlade ljude zvao proročkim znakovima i vjerovao je da mogu pokrenuti sav Božji puk.

 

 Plodovi Taizéa

 

2013-04-26 Taize 9Ono što danas zovemo Susret povjerenja na Zemlji nastao je iz tzv. Koncila mladih koji se održao u Taizéu. Odatle se proširio na sve kontinente. Mladi su se sami angažirali i na poticaj braće i s braćom posjećivali najsiromašnije dijelove zemlje pretvarajući ta otužna mjesta u mjesta nade na kojem se već polako iscrtavalo novo lice naroda Božjega, među koje su mladi kršćani počeli konkretno živjeti Blaženstva i oslikavati lice Krista kojeg su prepoznali i doživjeli te se s njim suživili u svakodnevnim patnjama ljudi s kojima su dijelili trenutke svojega svakodnevnoga života.

 

Jedan od mnogobrojnih plodova koji su rodili na Taizé susretima povjerenja na Zemlji u Europi, Aziji, Africi i na dva američka kontinenta, a želio bih ga posebno ovdje istaknuti jest priča o malenoj djevojčici iz Kalkute Marie -  Sonaly. Naime, brat Roger se pridružio majci Terezi u Kalkuti kako bi se brinuo za bolesnu i umiruću djecu. Od početka je zavolio malenu tada četveromjesečnu Marie – Sonaly čija je majka umrla pri porođaju i za koju su rekli da neće izdržati pod nasrtajima zmskih virusa. Brat Roger ju je uzeo u naručje i ona je reagirala nanjegov dodir i glas. Tada je jedna osoba rekala bratu Roger: ''Vidite kako se već vezala uz Vas. Uzmite je u Europu. Ovdje neće preživjeti.''

 

2013-04-26 Taize 10Poduzeti su koraci da se dobiju papiri te da malena djevojčica pođe s nraćom u Europu. I uspjeli su dobiti papire te je malena Marie po dolasku u Pariz odmah bila pregledana od specijalista. Bila je blizu smrti. Što god je popila ili pojela, povratila bi. Brat Roger je pričao: ''Usnula bi samo u mome naručju. A kad bih joj nešto pjevušio, prepoznala bi moj glas.'' I dok je pisao i radio za svojim radnim stolom, Marie – Sonaly bi mu spavala u krilu. Malena se oporavila. Međutim, nakon nekoliko godina, brat Roger se zarazio nekim virusom radeći u siromašnoj četvrti na Haitiju. Morao je operirati oči. U Taizé se vratio posve umoran. Kada ga je Marie ugledala, primila ga je čvrsto zaruku i zamolila ga da ju ne ostavi. Nakon toga, brat Roger je rekao: ''Ako ikada zamolim Boga da me produži život, bilo bi to zbog nje. Ona je tako vezana uz mene, a još je odviše mlada za takav raskid.''

 

Brat Roger je uvijek govorio hrabreći ljude i pozivajući ih na povjerenje i spremnost na pomirenje: ''Onaj tko ima duboko povjerenje, on ne izmiče odgovornosti nego pronalazi svoje mjesto ondje gdje je društvo poljuljano ili rasklimano. Spreman je na rizike i ne dopušta da ga zaustave porazi.'' A pomirenje pak, ono se ostvaruje samo borbom i to borbom sa samim sobom. Taizé – to maleno selo neizmjerne važnosti za mnoge mlade diljem svijeta – predstavlja neizmjerno svjedočanstvo povjerenja u mlade.  Taize nije atrakcija, nego izazov. Taize nije duhovna uslužna postaja ni wellness-centar za dušu, nego mjesto gdje sami morate nešto učiniti.

 

 2013-04-26 Taize 11Tako su mladi iz Istočne Europe zamolili brata Rogera, zbog teškog stanja u zemljama Istočne Europe, da svakoga petka navečer mole oko križa. Brat Roger je iz Moskeve donio upute o toj molitvi: nasloni čelo na drvo križa, položenog na tlo i predaj terete drugih i svoje vlastite terete Kristu koji prati sve one koji trpe. Ta je molitva oko križa ostala do danas i ima bitno mjesto u molitvenim susretima zajednice Taizé.
Papa Ivan XXIII. je jako poštivao i cijenio Taizé zajednicu. Tako je prilikom jednoga posjeta braće Vatikanu gdje ih je papa primio, Ivan XXIII. je rekao: ''Ah, Taizé, to malo proljeće!'' A njegov nasljednik papa Ivan Pavao II. prilikom svoga posjeta Taizéu rekao je kako  u '' Taizé navraća kao na izvor. Putnik se zaustavlja, utažuje žeđ i nastavlja svoj put. Braća iz ove zajednice ne žele vas zadržati. Oni vam žele u molitvi i tišini omogućiti da pijete živu vodu koju je Krist obećao... zatim da se vratite svjedočiti njegovu ljubav i služiti svojoj braći u svojim župama, svojim školama, svojim sveučilištima i na svim svojim radnim mjestima.''

 

 Neizmjerno povjerenje

 

2013-04-26 Taize 12Brat Roger je uistinu imao povjerenje u mlade. Stoga je na molitvama u crkvi Pomirenja u Taizéu uvijek nekako išao dublje prema mladima, iza leđa svoje braće. Tako je bilo i uvečer, 16. kolovoza 2005. Brat Roger i braća su mirno bila na svojim mjestima. Pjevala se pjesma Rendez grace au Seigneur (Zahvaljujtte Gospodinu), kad se odjednom začuo vrisak neke žene. Nastaje metež. Mladi nekoga pritišću o pod, svladavaju ga. Nekoliko braće stoji oko brata Rogera po kojemu se širi crvena mrlja. Postoji opasnost od opće panike. Jedan priseban brat započinje pjevati Laudate omnes gentes, laudate Dominum (Hvalite Gospodina svi narodi). Iznose brata Rogera.

 

Zapravo nitko nije vidio što se točno dogodilo. Za vrijeme molitve, jedna se osoba šuljala kroz redove mladih sve dok nije došla do brata Rogera. Približila mu se kao da želi od njega zatražiti blagoslov, a onda ga je odjednom dohvatila odostraga i vičući ubola ga tri puta u vrat i leđa. Riječ je o tridesetšestogodišnjoj Rumunjaki Ljuminati Solkanu koja je nekada željela postati redovnica i koja se već godinama liječila od šizofrenog poremećaja. Izjavila je kako je htjela upozoriti brata Rogere na urotu slobodnih zidara. Atentat se dogodio u 20.45, a brat Roger je umro u 21 sat. Molitva se nije prekinula, nastavilo se moliti sve do jutra. Nakon jeden pjesme, brat Francois uzima mikrofon i izriče riječi: ''Il est decedé!'' (Umro je!) U crkvi Pomirenja je nastao žamor. Mnogi plaču i tješe jedni druge. Jedna svjedokinja priča: ''Braća sjede poput hridi u oluji. Mirni, povučeni u sebe. Nikada ranije nisam vidjela takvu snažnu vjeru.''

 

 2013-04-26 Taize 13Sutradan su braća izložila mrtvo tijelo brata Rogera koji je odisao mirom, toplinom i blizinom. Tjedan dana nakon atentata, ponijela su četvorica braće jednostavan kovček kroz Taizé do groblja u pratnji 12 000 ljudi. Brat Alois, nasljednik brata Rogera, u bogoslužju ukopa rekao je riječi koje će voditi zajednicu dalje, a koje oslikavaju brata Rogera i njegov život: ''Povjerenje i dobrota srca, ne prazne riječi, nego snaga koja može preobraziti zemlju jer kroz nju djeluje Bog. Nasuprot zlu, dobrota srca predstavlja nešto ranjivo. Ali predani život brata Rogera predstavlja zalog za to da za svakoga čovjeka na zemlji Božji mir ima posljednju riječ.'' A potom, baš u duhu brata Rogera, izrečena je molitva za atentatoricu ''koja je svojim bolesnim činom izazvala kraj života našega brata Rogera. S Kristom na križu govorimo ti: Oče, oprosti joj jer nije znala što čini.'' Skupina mladih Rumunja, u šoku i posramljeni zbog čina koji je učinila njihova sunarodnjakinja, htjeli su otići iz Taizéa, ali su ih braća nagovorila da ostanu jer su mladi Rumunji ''nama u Taizéu prirasli srcu.'' Nakon svega, postavilo se pitanje egzistencije Taizé zajednice, hoće li opstati, kako dalje? Odgovor je dao brat Wolfgang iz Njemačke: ''Sjeme brata Rogera palo je u zemlju. Braća ga ne mogu brižljivo čuvati. I oni će sebe sijati onako kako je to činio njihov utemeljitelj. On nije ostao sam. Neće ni oni.''

 

Zaključak

 

2013-04-26 Taize 14Izazov je za nas danas da ne ostanemo sjeme sami za sebe, da se ne zaustavimo tek na molitvi ovdje u dvorani, da naša molitva ne ostane tek susret koji će nas okupiti oko križa na kojih sat vremena, da ne ostane povlastica za naše osobno duhovno punjenje. Susreti oko križa nas trebaju isprovocirati za nešto više od molitve koja, čak ako i proizlazi iz srca, ukoliko ostaje naš osobni kapital, nema životnosti za druge. Dakle, ta ''provokativna molitva'' kojom nas izaziva Isus Krist svojom nemoćnom gestom probodenih ruku i nogu na križu, upravo taj Krist koji se ne može pomaknuti dalje od svoje ljubavi koja je križ, taka Krist treba našu reakciju na njegovu nemoć, treba naš odgovor koji će biti sigurni korak k najodbačenijima, onima koji su razapeti na nemilost svojih svakodnevnih križeva i muka, svakodnevnih patnji i umiranja.

 

Da, raspeti Krist treba upravo nas kako bi bili uskrsno jutro koje dolazi nakon mučnog Velikog petka, uskrsno jutro koje će biti svijetlost koja će moći obasjati tmine ljudske patnje, ulijevajući im dašak nebeske nade koja struju još od Golgote očekujući spremnost onih koji se zovu kršćani da preuzmu taj lagani dašak ispušten od umirućeg Krista i prenesu ga tamo gdje se tinjajuća vatra ljudske egzistencije polako gasi. Taj dah je u nama, ne bi se smjeli bojati primiti ga kao Kristov jer je u nama snaga pronositi životni dah i sliku Stvoriteljevu. To nije poziv da se igramo Boga, da budemo manipulatori povjerenja koje nam je dano, već da nastavimo Božji plan spasenja čovječanstva. Odvažimo se primiti tu činjenicu i budimo joj dosljedni i vjerni. Budimo mladi, budimo Kristovi, budimo ljudi dijaloga, budimo u svijetu, budimo trajno mladi kršćani, budimo kvasac povjerenja i pomirenja u tijestu razjedinjenosti svijeta i Crkava!

 

fr. Ivan Gavranović

IZVORI:

Christian FELDMANN: Brat Roger, Taizé. Življeno povjerenje, Zagreb, 2011.

Kathryn SPINK: Brat Roger i Taizé, Zagreb, 2000.