Kršćanstvo nije religija 'puke priče'; Bog je stvaran

2016.02.23.papa.01

"Govoriti, a ne činiti - to je obmana koja vodi ispraznosti. Koliki roditelji nazivaju sebe katolicima, a nikada nemaju vremena razgovarati sa svojom djecom, igrati se s njima, slušati ih." poručuje papa Franjo iz 'Svete Marte'.

 

Živjeti čineći što je dobro, ne samo razgovarajući i govoreći o njemu: takvo kršćanstvo nije tek religija puke priče, licemjerna i isprazna, nego je stvarno i opipljivo. Komentira tako papa Franjo u homiliji današnje liturgije koju je jutros slavio u 'Svetoj Marti'. Tijekom korizme on poziva Boga da nas "pouči putu djelovanja", izvještava Radio Vatikan.

 

Kršćanski život je konkretan, prije svega po tome što je "Bog stvaran." Ipak, postoje brojni "lažni" kršćani koji se postavljaju kao članovi Crkve na način kao da bi to bila čast bez obaveza i odgovornosti, razina ugleda, umjesto onoga što uistinu jest: služenje siromašnima i potrebitima.

 

Oslanja se Papa na liturgijska čitanja dana koja počinju s prorokom Izaijom i nastavljaju se Matejevim evanđeljem utvrđujući "evanđeoski dijalog između riječi i dijela." Papa ističe Isusove riječi koje razotkrivaju licemjerje pismoznanaca i farizeja potičući učenike i okupljene da promatraju što oni naučavaju, ali da se ne ponašaju kao oni. "Gospodin nas poučava putu djelovanja. I koliko puta nalazimo ljude, čak i sami sebe - e da!, tako često unutar Crkve: 'Ja sam veliki katolik.' 'Ali što činiš?' Koliko roditelji nazivaju sebe katolicima, ali nikada nemaju vremena razgovarati sa svojom djecom, igrati se s njima, slušati ih. Možda su njihovi roditelji u staračkim domovima, a oni su uvijek zaposleni i ne mogu ih nikada posjetiti već ih ostavljaju napuštenima. 'Ali ja sam veliki katolik. Ja pripadam tom udruženju.'" Evo tu je ta "religija puke priče: Kažem da sam takav, ali djelujem i činim svjetovno."

 

"Govoriti, a ne činiti", primjećuje Papa, "je obmana." Izaijine riječi nam pokazuju što Gospodin voli: "Prestati činiti zlo, učiti se činiti dobro." I ponovno: "Pomoći potlačenima, braniti pravo sirotih, boriti se za pravo udovica." Nadalje, one očituju bezgranično milosrđe Boga koji govori čovječanstvu: "Dođite da se pravdamo. Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega."

 

"Božje milosrđe ide u susret onima koji se odvažuju razgovarati s njim: razgovarati o istini, o stvarima koje činim ili ne činim, kako bi me ispravio. A to je velika Gospodinova ljubav, u dijalogu između govorenja i djelovanja. Biti kršćanin znači činiti: činiti volju Božju. I u posljednji dan, jer svatko od nas će ga imati - eh!, na taj dan što će nas Gospodin upitati? Hoće li pitati: 'Što ste govorili o meni?' Ne! Pitat će nas o onome što smo činili."

 

Papa se, zatim, posebno osvrće na ulomak Matejevog evanđelja o posljednjem sudu kada će Bog pozvati svakog čovjeka na račun gledajući kako je djelovao prema potrebitima, gladnima, žednima, utamničenima, strancima. "To je", tvrdi Papa, "kršćanski život." Inače, puki govori vode u ispraznost, pretvaranje kršćaninom. Ali ne, nitko nije kršćanin na takav način.

 

Na kraju, zaziv: "Neka nam Gospodin podari mudrost da dobro razumijemo gdje se nalazi razlika između govora i djelovanja i pouči nas putu djelovanja te nam pomogne da slijedimo taj put jer put pukog govora nas vodi na mjesto odvjetnika i svećenika koji se vole odijevati i nositi se baš kao da su plemići, zar ne? I to," ponavlja papa," nije stvarnost Evanđelja. Neka nas Gospodin poduči tom putu."

 

preuzeto s Vatican Insider

2016.02.23.papa.02