Dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane

2015.10.05A

Zanimljivo je da danas, na prvi radni dan Sinode o obitelji, na sv. misi čitamo čitanje o milosrdnom Samarijancu, a u liturgiji časova kratko čitanje jutarnje molitve jasno kaže: „Govorite i činiti kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom." (Jak 2, 12-13)


Opet će se po brojim portalima objavljivati razni članci u kojima će biti zastupana različita razmišljanja i tumačenja izjava i govora sa Sinode. Sam sebi već neko vrijeme postavljam pitanje: „A hoće li itko govoriti, razmatrati, raspravljati o čovjeku?" Daleko od nekakvog lažnog čovjekoljublja i poziva na milosrđe iza kojega se skriva tek odbacivanje odgovornosti, želim ponoviti da pred sobom imamo konkretnog čovjeka i ne smijemo ga pretvoriti u slučaj, u statistiku. Poput milosrdnog Samarijanca potrebno je prići tom čovjeku izranjenom teškom rastavom, trebamo prići toj ženi koja je pobjegla od svakodnevnog psihičkog i fizičkog zlostavljanja, trebamo prići tom mladiću ili djevojci koji se pitaju što im se to događa i kako živjeti sa sklonostima prema istom spolu.


2015.10.05CZapitajmo se koliko odgovori, koje smo do sada ponudili, tim ljudima stvarno pomažu, koliko naši odgovori liječe? Jesu li odgovori poput „Imate duhovnu pričest." i „Živite u celibatu!" uistinu poput ulja za izranjene duše ili je to samo zadovoljavanje naše egoistične potrebe da imamo rješenje za sve?


Koliko god može skandalozno zvučati, ostaje činjenica: „Svi su ti ljudi tražili i traže ljubav." Priznajem: nisu uvijek izabrali najbolji način za ostvarenje te svoje nutarnje čežnje, ali tko im može prigovoriti za to što traže ljubav, prihvaćanje, ljudsku toplinu? I nije li upravo to što nas veže, što nas čini jednakima jer tko to od nas nije tražio i ne traži ljubav? Tko to od nas ne želi voljeti i biti voljen?


Ako tako postavimo stvari, morat ćemo brzo priznati da su odgovori, koje smo do sada ponudili, nedovoljni jer ne pogađaju bit. Nemojmo se zavaravati uvjeravajući se da rješenja već postoje jer pred nas se postavlja ozbiljno pitanje: „Kako ćemo tim ljudima, bližnjima, našoj braći dati odgovor na ljubav koju traže?" Možda da za početak učinimo kao Samarijanac o kojem govori današnje Evanđelje: „Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj."

fr. Marko Dokoza OP

2015.10.05B