Evo, djevica će začeti i roditi sina

Fra Angelico 069

 

Čitamo današnja čitanja: proroka Izaiju, psalam 24, te sveto Evanđelje po Luki. Radosnu vijest u današnjim čitanjima prenose nam i Stari zavjet i Novi zavjet. Gotovo se koriste iste riječi, i kod proroka Izaije i kod evanđelista Luke. Prvenstveno, sama riječ „evanđelje“ kroatiziran je grčki pojam euangelion (euaggelion) koji označava radosnu poruku. Već u Starom zavjetu počeo se upotrebljavati glagol od istoga korijena euangelizesthaj (euaggelizestai), a znači donijeti radosnu vijest.

 

 

Upravo prvo čitanje iz Staroga zavjeta donosi već „znak“. To je znak iščekivani od doma Davidova, od Izraelskoga naroda. To je znak koji su čekali proroci i kojega su naviještali. To je znak kojega je čekala čitava zemlja. To je znak kojega je vapila svaka ljudska duša! Znak je to spasenja čitavoga ljudskoga roda! Taj znak glasi „Evo, djevica će začeti i roditi sina“. Mi danas znamo tko je ta Djevica koja je tolika stoljeća bila iščekivana u kontekstu kristologije, i to samo i jedino u kontekstu kristologije (jer bez Krista, Marija ne bi bila milosti puna, ona je važna samo ukoliko je Isusova majka). Ne može „djevica“ začeti. Nemoguće! Ali Djevici je to bilo moguće samo po Duhu Svemogućega Boga. Znamo to po anđelu Gabrielu kojega je Bog poslao u galilejski grad Nazaret. Pojam „anđeo“ označava glasnika, poslanika. Anđeo Gabriel poslan je da pripremi put samome Bogu. Da pripremi djevicu - a to znači onu bez ikakvog uporišta, bez potencijala - jer nema muža - bez ikakve moći iz sebe. Ona ima tek zaručnika Josipa. Ali kojega, kako sama svjedoči, još ni ne poznaje. Anđeo je poslan Onoj koja je već unaprijed bila odabrana da bi bila Majka Spasitelja svijeta. Ali ne tako da je bila već unaprijed zarobljena ili određena da mora prihvatiti Božji zahvat bez svoje slobodne volje, nego je Bog u potpunoj Njezinoj slobodi - tek nakon što je sama u vjeri pristala - utjelovio svojega Sina u Njezinoj utrobi. Onaj „ne boj se!“ upravo ukazuje da se radi o Božjem zahvatu. Ovaj čudesan zahvat Svemogućega Boga naziva se inkarnacija, ali zdrava kršćanska inkarnacija Božje vječne Riječi, Logosa. Inkarnacijom se dogodilo da je Riječ Očeva, vječni Logos, druga božanska Osoba, ponizila se i uzela ovo naše smrtno tijelo. Paradoks je to zastrašujući ako znamo da je Božja narav besmrtna. Bog se radi malenih ljudi odriče čak i onoga što mu pripada po naravi! Odriče se besmrtnosti i uzima smrtno ljudsko tijelo. Duh Sveti je stvarateljska sila, te je po njemu u Djevici bilo začeće „ex nihilo“ a to znači „iz ništa“/„iz ničega“ - upravo kao i stvaranje svijeta. Marija - predodređena - jer je Bog unaprijed već po predznanju znao koliku će vjeru ona imati! Ona, stoga, nije velika jer je Bogorodica, nego jer je velika (u smislu poniznosti i predanja Bogu) ona je postala Bogorodica! Marija - Djevica (i jedino kao takva dostojna roditi samoga Boga) koja rađa Otkupljenje svijetu - suotkupiteljica! Dakle, nije ona djevica da bismo se mi samo tome divili, već je smisao njezina djevičanstva Bogomajčinstvo. Marija - odabrana - jer je Bog htio Majku ruku nedužnih, srca čista, koja se ne predaje ispraznosti i koja je posve Gospodinova (Ps 24). Predanje koje traži i naše nasljedovanje! Primjer koji mami, koji želi biti nasljedovan! O, Majko djevičanska, koja si potpuno prihvatila Gospodinov Život, daj nam Život vječni! Marijo koja si dala Život, nauči nas prihvaćati vjerom! Marijo, moli za nas da se i u nama rodi Bog!

 

Fr. Reginald Biklić, OP