Moja je hrana vršiti volju Očevu, govori Gospodin

mladenzaha

 

 

U današnjem čitanju i evanđelju imamo primjere ljudi koji su se odazivali Božjem poslanju. Prvo žene iz Danova plemena, Samsonove majke. Nadalje, imamo Elizabetu i njezinog muža Zahariju koji također postaju sluge Božje prihvaćanjem svete volje Njegove. Mada Zaharija sa sumnjom prihvaća poruku preko anđela poslanu. To njegovo nepovjerenje prema Bogu urodilo je time da je zanijemio. A najvažniji i najveći primjer imamo od Blažene djevice Marije koja je spremno prihvatila volju Božju i svoj zadatak: roditi Sina Božjega.

 

Što reći nakon ovih redaka. Sjetimo se Mojsija i gorućeg grma kada je izbjegavao svoje poslanje, pa proroka Jone, zatim apostola koji su se razbježali kada su Isusa uhvatili. Što bi bilo da naposljetku nisu prihvatili volju Božju. Što bi bilo da Marija i Josip nisu poslušali glas anđela koji im je govorio. Da li bi doista stiglo spasenje da nije bilo ljudske suradnje. Da nisu svojom slobodnom voljom rekli Bogu svoje odlučno DA.

 

Nepovjerenje koje imamo prema Bogu koči nas, koči naše živote, možemo reći i da koči Božje planove. Plan spasenja, plan spasenja ljudi, našeg osobnog spasenja, kao i naših bližnjih ovisi o našemu DA i čvrstom povjerenju u Boga. Da Bože, želim vršiti volju Tvoju, ma kakva god ona bila! Recimo glasno i uskliknimo, recimo svoj da.

 

 

Iako je Bog svemoguć On ipak ne može protiv naše slobodne volje. No On ne želi samo da činimo ono što hoće od nas, već da vršimo Njegovu presvetu volju iz ljubavi. Stanimo na trenutak i razmislimo o tome. Jesmo li spremni poslušati Boga, a ako jesmo, hoćemo li to učiniti iz ljubavi prema Njemu ili možda iz straha, iz osjećaja dužnosti ili zato što nam ništa drugo ne preostaje. Koliko Ga ljubimo, koliko smo spremni žrtvovati za Njega. On je sve za nas učinio iz čiste ljubavi. Rodio se kao čovjek za nas. Grijehe naše ponio i na križ otišao. Možemo li ostaviti naše interese i sebične želje po strani, naše planove i navezanosti te hrabro poput Njega reći: Ne moja volja, Oče, nego tvoja neka se vrši. Možemo li uzeti svoj križ u ruke, položiti ga na ramena, doći do kraja našega puta i reći: U ruke tvoje predajem duh svoj.

 

Neka ovo došašće bude priprema za dostojno slušanje Božjega glasa i Njegovog rađanja u našim srcima da bi se spremno odazvali Njegovom pozivu i prihvatili vršenje Njegove volje.

 

Fr. Mladen Matej Protić, OP