Cijena izabranja

goruci grm

 

Današnji evanđeoski odlomak donosi nam Gospodinovo čuđenje nad narodom. Kroz čitavu povijest Izabranoga naroda kojemu je Bog ponudio svoj Savez i obvezao mu se na vjernost, vidimo jednu vrstu igre. Igre koja često puta završava kao (iz)igravanje od strane naroda prema Božjim obećanjima i vjernošću.

 

Jer i sam Gospodin govori kako je svoj narod učio dobru i vodio ga putem pravednim, ali narod se odmetnuo od toga puta. I dok je narod bio u hodu pustinjom nakon egipatskog sužanjstva mrmljao je protiv Gospodina, a kasnije, u Obećanoj zemlji – narod se okrenuo od Gospodina nekim drugim, lažnim, bogovima. Možemo li reći da je narod na svoje izabranje gledao kao na pretešku zadaću koja zahtjeva stalan hod s Bogom. Narod bi radije natrag u Egipat, u jednu stalnost da bude poput svih drugih. Očituje se naša ljudska slabost i tromost protiv izabranja – ne želimo biti izabrani, želimo ono prosječno, svakodnevno. Tu se kristalizira ustanak protiv Božje odluke koji se nastavlja iz naraštaja u naraštaj sve do naših dana. Jer tako je teško biti vjeran Božjim zapovijedima.

 

Isusov govor možemo preslikati kao da su sam Isus i Ivan oni koji su zasvirali i zakukali, ali niti je plesna glazba, niti tužbalica pobudila odaziv toga naraštaja. Nego se nastavlja drama mrzovoljnoga prigovaranja, mrmljanja koje vodi u sve veće otuđenje od Gospodina, od njegovog dobra puta kojemu nas uči. Bog nam kroz Isusa daje sve, očituje nam svoju ljubav. Čega se mi ljudi bojimo? Izabranja ili nedostatka izabranja, odnosno bojimo li se da nećemo biti izabrani, u konačnici da nećemo biti ljubljeni? Mislim kako je strah svakoga straha u čovjeku: bojazan da neće biti ljubljen. Baš to je ono što se dogodilo Judi nakon što je spoznao što je učinio – upravo kada je čak i nakon izabranja posumnjao u Božju ljubav i oproštenje dogodila mu se jeza posvemašnje osamljenosti.

 

2016 hope-1030x686

 

Drama između izabranja i ljubavi s jedne strane i mrmljanja i odbacivanja s druge strane vidljiva je svakoga dana u našim životima. Drama između: „Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.“ Na taj način čuđenje nad narodom nastavlja se kroz svu povijest ljudskoga roda, sve do naših dana. I možemo si iz dana u dan postavljati ono isto pitanje koje je Isus postavio: „A vi, što kažete tko sam ja?“ Mt 16, 15 Doista, tko je Isus Krist u mojem, u tvojem životu? Što njegova poruka znači za mene danas? Slušam li ja glas onoga koji viče, koji vapi u pustinji ili sam ja sam u svojoj pustinji mrmljanja, otuđenja i sumnje u Božju ljubav. Jesam li i ja u jezi posvemašnje osamljenosti ili me dotiče Božja ljubav preko mojih bližnjih do kojih je potrebno samo upraviti pogled…

 

Fr. Marin Golubović, OP