Dođi!

doi

 

Iz 2,1-5; Ps 122,1-9; Mt 8,5-11

Nekada nam se čini da nosimo previše tereta na sebi i da smo već umorni od puta. Odakle nam snage za dalje? Bog nam dolazi, ali i nas pozivamo da i mi njemu dolazimo.

 

Bog je došao svim ljudima. Došao je Abrahamu, Mojsiju, Jošui, Iliji, Izaiji, Danielu i svim prorocima Staroga zavjeta. Oni su često pisali „dođe mi riječ Gospodnja“ i nešto bi im rekla. Ta Božja Riječ nam je nakon toga došla i utjelovljena u Isusu Kristu. Međutim, Bog nikada i ne prestaje dolaziti. Kada je satnik zamolio Isusa da mu ozdravi slugu, Isus je odmah rekao: „Ja ću doći izliječiti ga.“. Isus je došao na svijet da bi nam bio blizu i kad ga prihvatimo ili pozovemo, on odmah dolazi.

 

Satnik, koji je inače i vjerojatno bio poganin, primijetio je jednu bitnu stvar.  Isus je bio i Riječ koja je došla na svijet. Riječ koju ne čine samo mrtva i nedjelotvorna slova na papiru, već živu Riječ koja se ne vraća Bogu bez ploda, koja ima Božji autoritet (Iz 55, 11). Njoj je dovoljno reći, pa će sve i biti. Zato satnik govori Isusu da samo reče riječ i bit će ozdravljen njegov sluga. Najvažnije je da nam Isus dođe svojom riječju. Satnik je primijetio kako on sa svojim vojnim autoritetom koji mu je dan podanicima kaže „dođi“ i oni dođu. Koliko li veću snagu i autoritet onda ima jedan Božji: „Dođi!“.

 

Čuvši to Isus reče: „…mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.“ Nije samo Bog onaj koji dolazi do nas, on nas poziva da i mi dođemo do njega. Mnogo će ljudi doći u kraljevstvo nebesko gdje će biti i sveti ljudi iz Staroga zavjeta. Kako su oni ušli u raj? Kako da mi dođemo u raj s njima? Samo tako da pustimo da Božja Riječ prvo dođe k nama, kao što su to činili ljudi u Starom zavjetu.

 

Ako odeš u tišinu, u svome srcu i zatvoriš vrata za sobom, doći će Gospodin sjesti i za tvoj stol. Dođi i vidi da On stanuje tu, pa čak i ako si umoran i opterećen, da možeš i ti imati snage reći zajedno sa Izaijom u današnjem prvom čitanju: „Hajdemo…u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!“

 

Fr. Ivan Babić OP