Radost Božića

2016.12.12. radost Božića 1

 

 

Treća nedjelja došašća se u naziva još i nedjeljom radosti zbog ulazne pjesme koje je uzeta iz Pavlove poslanice Filipljanima: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se!" (Fil 4,4). Kako se bliži proslava svetkovine Božića, radost bi se u nama trebala povećavati. Radosno iščekivanje dolaska velikog Boga koji se svijetu pokazao u obličju malenog novorođenčeta ide k svome vrhuncu. Pripravimo naša srca, za njegovo dolazak kako bi se mogao roditi i u našim srcima kao što se nekoć rodio u betlehemskoj štalici. 

 

 

U današnjem evanđelju vidimo kako se Isusu predstavlja kao Onaj u kojemu se ispunjaju riječi proroka Izaije jer po Njegovu djelovanju slijepima se vraća vid, gluhi čuju, hromi hode, siromasima se naviješta Kraljevstvo Božje. Zašto siromašnima? Siromašni su upravo oni koji u svome srcu nemaju kalup kojim žele ograničiti Boga i koji daju prostora Bogu da im se objavi kako On želi u Isusu Kristu. Oni koji nisu bili ponizna i siromašna srca, sablaznili su se o Isusa i nisu mogli prihvatiti da se Bog po njemu objavljuje jer su imali neku svoju sliku i kalup u koji se Bog, objavivši se u Isusu Kristu nije uklapao. Stoga Isus upozorava, čak i Ivana Krstitelja koji je također imao neka svoja očekivanja od budućega Mesije, naglašavajući:  "Blago onima koji se ne sablazne o mene!”(Mt 11,6). Uistinu blago onim poniznim dušama koje su prepoznale Isusa u onomu vremenu, ali i u svim vremenima nakon toga. Blago nama ako ga mi u današnjem vremenu prepoznamo i prihvatimo te se ne sablaznimo o Njega. Zapitajmo se koliko prepoznajemo Bože djelovanje i njegovu prisutnost u drugima. Možemo li prihvatiti da Bog može djelovati snažnije po nekom drugom čovjeku za kojega mi smatramo da je manje dobar i manje sposoban od nas? Možemo li ga prepoznati u svima onima koji su najodbačeniji u društvu i koji najviše trpe? Imamo li istinsku radost u srcu? Ako imamo, onda je ona postojana i u teškoćama i dar je Duha Svetoga za razliku od običen sreće koja je često kratkotrajna te ovisna o izvanjskim stvarima i događanjima. Istina radost je temeljena na daru vjere, nade i ljubavi. Radovati se može samo onaj tko je susreo živoga Boga koji jest ljubav i koji po tomu iskustvu ljubljenosti jednostavno zna da je spašen i da mu je ime zapisano na nebesima. To je dubinski razlog za našu radost. Intiman odnos s Bogom koji jest ljubav i koji nam želi darovati život vječni. Onaj tko se raduje u Gospodinu postaje slobodan od zavisti i može se radovati zbog tuđe radosti, uspjeha i spasenja te želi radost dijeliti s drugima. Zapitajmo se jesmo li i koliko smo radosni i zamolimo Gospodina da ukloni sve ono što priječi tu radost i  njezin rast u našemu srcu. Neka Gospodin osiromaši naše srce od svega suvišnog kako bi ga mogao obogatiti samim sobom i roditi se u nama ovog Božića te nas ispuniti radošću Duha Svetoga koju onda možemo donositi i drugima. 

 

 

Fr. Ivan Dominik Iličić OP